Članstvo

Počasni članovi

dr. sc. Branko Vuletić, 1937. - 2015.

23. prosinca 2011.

Školovanje i sveučilišna karijera

Rođen je u Sremskoj Kamenici 14.VIII.1937. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Zagrebu u vremenu od škol. god. 1943/44. do škol. god. 1954/55. U škol. god. 1955/56. upisao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu X. (romansku ) grupu predmeta: francuski kao prvi i engleski kao drugi glavni predmet. Diplomirao je 25.XII.1959. Škol .god. 1961/62. upisao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu postdiplomski studij fonetike; izradio je radnju pod naslovom «Sistem grešaka i korekcija izgovora Francuza koji uče engleski», te 29.XII.1964. stekao naziv magistra opće i eksperimentalne fonetike. 12.I.1967. obranio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu doktorsku disertaciju pod naslovom «Vrednote govornog jezika u percepciji književnog djela». Od 1.V.1970. radio je kao docent na Katedri za estetsku fonetiku i ortoepiju hrvatskoga književnog jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. 1.XII.1974. izabran je za izvanrednog profesora; 15.I.1980. izabran je u zvanje znanstvenog savjetnika i redovitoga sveučilišnog profesora iz područja filologije. Ponovno je biran za redovitoga sveučilišnog profesora 1985. i 1990. 22.IV.1997. izabran je u trajno zvanje redovitoga profesora. U dva je navrata (1977/78. i 1995) kao profesor gost predavao hrvatsku književnost na Sveučilištu u Amsterdamu (Universiteit van Amsterdam). Objavio je 9 knjiga i dvjestotinjak znanstvenih i stručnih radova iz područja stilistike, fonetike, lingvistike, francuske književnosti i prevođenja. Za knjigu «Prostor pjesme» dobio je godišnju Državnu nagradu za znanost 2001. Za ukupni znanstveni i nastavni rad 2006. nagrađen je «Poveljom Filozofskog fakulteta u Zagrebu».

 

Natjecateljsko veslanje

U AVK Mladost došao je 1953. Tijekom 1954. i 1955. nastupao je u natjecanjima za podmladak. 1957. u Puli bio je prvak Hrvatske za veslače I. razreda u dvojcu s kormilarom (Vuletić, Čupin i kormilar Butković) i u osmercu (Lučev, Martonja, Vuletić, Čupin, Uršić, Hlaj, Ivanković, Konečny, kormilar Posavec). Trener momčadi bi je Vjekoslav Posavec Febus. Iste su momčadi na prvenstvu Jugoslavije u Beogradu osvojile druga mjesta. 1958. osvojio je prvenstvo Hrvatske (u Veloj Luci) i prvenstvo Jugoslavije (na Bledu) u četvercu s kormilarom za seniore; veslali su: Branko Vuletić, Željko Plašćar, Antun Ivanković, Nikola Čupin i kormilar Butković; trener momčadi bio je Vjekoslav Posavec Febus. Ova je momčad nastupila i za državnu reprezentaciju u troboju Jugoslavija, Austrija, Zapadna Njemačka. Uz ovaj nastup vezana je zanimljiva anegdota. Momčad Austrije i četverac Mladosti, koji je nastupao za reprezentaciju Jugoslavije, ušli su u cilj poravnati. U ono vrijeme na domaćim natjecanjima nije bilo uređaja za foto-finiš: u slučaju «mrtve trke» suci bi jednu momčad proglasili pobjednikom, a druga je momčad dobivala lošije vrijeme za tri desetinke sekunde, jer se mislilo da ljudsko oko može procijeniti upravo taj vremenski razmak. Tako je Austrija proglašena pobjednikom, a Jugoslavija je dobila tri desetinke sekunde lošije vrijeme. Jedan naš funkcionar nije bio zadovoljan, pa je u rodoljubnom zanosu napao našeg suca zato što jugoslavensku momčad nije proglasio pobjednikom. Sudac se branio da je na viziru bio austrijski sudac, a ne on. A rodoljubni je funkcionar doslovce rekao: «Da sam ja bio tamo, odgurnuo bih austrijskog suca i rekao: Jugoslawien erste!» Toliko o sportskom moralu i rodoljublju! Iste godine tri desetinke sekunde odlučivale su i pobjednika u utrci seniorskih osmeraca na prvenstvu Jugoslavije na Bledu. Osmercu Mornara suprotstavila se momčad sastavljena od četverca Mladosti i četverca ljubljanske Savice, koje su toga dana već imale jednu utrku. U «mrtvoj utrci» opet je bila momčad Mladosti i Savice, koja je dobila dodatne tri desetinke, što je jako rastužilo domaće gledatelje. Danas, iz više nego polustoljetne perspektive, te tri desetinke sekunde doista izgledaju beznačajno. Tko se danas toga sjeća i kome je uopće stalo tko je prije više od pedeset godina pobijedio u Troboju ili bio prvak Jugoslavije. Pa ipak, u ono vrijeme to su mogli biti itekako veliki trenuci radosti; ili, kako bi rekao Kranjčevićev Mojsije: «s našeg pogleda, / Baš ravan nije piramidâ rt / sa rovinama, što ih diže krt, / I makar je sve to natega!»

 

Rad u veslanju

1958. prestao je s natjecateljskim veslanjem. 1960/61. bio je na Branko Vuletić u sudačkom tornju regatne staze na Jarunu kao službeni spiker na jednom od veslačkih natjecanjaodsluženju vojnog roka. Do sredine šezdesetih godina dolazio je u klub na nogometne aktivnosti (hakl). Nakon toga je slijedio gotovo dvadesetogodišnji prekid; u klub se vratio tek 1983. na poziv tadašnjeg predsjednika Mihajla Justinijanovića, koji je organizirao proslavu 25. obljetnice osvajanja brončane medalje u četvercu s kormilarom na prvenstvu Europe u Poznanu 1958. Na poticaj Mihajla Justinijanovića počeo se redovito pojavljivati na teniskim terenima kluba. Na prijedlog Miljenka Finderlea prihvatio je sudjelovanje u organizaciji veslačkih natjecanja na Univerzijadi u Zagrebu 1987. Iako je službeno bio tek voditelj službe za proglašenje pobjednika, zahvaljujući poznavanju stranih jezika obavljao i mnoge druge zadaće. Iako je na veslačkim natjecanjima na Univerzijadi bilo više desetaka službenih prevoditelja, njihovo je znanje jezika bilo oskudno. Tako da je završni govor predsjednika FISA-e (Svjetske veslačke federacije) Thomasa Kellera, kojim se on obratio natjecateljima, organizatorima i gledateljima, prevodio upravo B. Vuletić.

Nakon Univerzijade, zbog poznavanja stranih jezika, bio je službeni spiker na nekim međunarodnim regatama. Kako je taj posao dobro obavljao, više je godina bio spiker na svim veslačkim natjecanjima u Zagrebu. Zadnji put je taj posao obavljao na Svjetskom studentskom prvenstvu 1993. Tu je primio i pohvale za uspješno vođenje natjecanja na hrvatskom, engleskom i francuskom. Pohvale, jasno, nisu bile upućene od strane domaćih veslačkih djelatnika. Nemo propheta in patria! A to bi se možda moglo i drukčije komentirati.

Redovito je pisao u «Biltenu HAVK Mladost». Pisao je o klupskim aktivnostima, sjećanjima s Univerzijade u Zagrebu te nekim jezičnim problemima vezanim uz veslanje; primjerice: ima li razlike među terminima «priređivač» i «organizator», te zašto je francuski termin «repêchage» kod nas postao «repesaž» ili još gore «repasaž». Šteta je što njegov zadnji prilog o veslanju na olimpijskim igrama, napisan na izričito traženje urednika, nije nikada objavljen.

 

Vezana galerija

12. prosinca 2019. U 19 SATI ODRŽAT ĆE SE SKUPŠTINA HAVK MLADOST!

Više

ŠKOLA VESLANJA

Novi termini treninga - kliknite VIŠE

Više