ČLANSTVO
Klub ima oko 300 aktivnih članova, uglavnom aktivnih ili bivših veslača. Od osnutka kluba kroz klub je prošlo desetak tisuća članova. Mnogi od njih ostavili su trajan trag i u klubu i u Hrvatskoj.
Jedan od najtrofejnijih veslača kluba. Treći na Prvenstvu Evrope 1958. u 4+, peti na prvenstvu Evrope 1959. u 4+, šesti na olimpijadi u Rimu 1964. u 2-, prvak Države tko zna koliko puta. Veliki životni optimista. Doktor nauka. Uvijek spreman na nove izazove - po završetku veslačke karijere bavio se i džudom, dugo vremena redovan "hakler", pa tenisač. I danas će prihvatiti poziv na hrvanje ili za nastup na natjecanju na ergometrima, ili na veteranskoj regati. Uvijek spreman osokoliti mlade, nije prezao nastupiti s puno mlađim i slabijim od sebe, ne smatrajući da će mogućim slabijim rezultatom ugroziti vlastiti ugled. Povezujući nauku sa sportom, radeći jedno vrijeme kao trener, uvodi tehničke i metodske inovacije u trening: brzinomjer čamca, dopunske vježbe iz drugih sportova (naročito iz hrvanja), penjanje po konopcu,...
Jedan od posljednjih trapera, dugogodišnji član kluba. Osim veslanja bavio se stolnim tenisom i trčanjem. Iznenada preminuo 2001. Mnogi su članovi kluba tek su na njegovom sprovodu saznali da je redoviti, prijazni rekreativac profesor na fakultetu, da ima dvostruki doktorat iz fizike, da je svirao trombon i pjevao u klapi "Nostalgija".
Mario Filipi, prof.
Prvak svijeta za juniore u dvojcu sa kormilarom 1968. zajedno s Juricom Rakamarić, trener Nikola Čorak. Izuzetnih psihofizičkih sposobnosti, upornošću koja katkad i iritira, ali češće zadivljuje. Na primjer, trosatni trening je gotov, ali čamac još "ne ide" - idemo opet na vodu; u tri pokušaja na testiranju ne uspijeva podići posljednji - najteži uteg - pokušava i dalje, iako zna da više nema eksplozivnosti i da, teoretski, ne može dići teži uteg - pokušava i dalje, bez odmora, i protiv teorije uspijeva! Jednako uporan i u životu, završivši novinarstvo povremeno dolazi u sukob s okolišem jer uporno objavljuje istinu, bez uljepšavanja, i onda kad to mnogima ne odgovara. U Domovinskom ratu, pri izvještavanju s prve linije bojišnice, pri pogotku topovske granate ostaje bez jedne ruke i suprotne noge. Gubi previše krvi da bi preživio, ali preživljuje; liječnici ga smatraju medicinskim fenomenom. Čim se malo oporavlja započinje veliku akciju prikupljanja sredstava za proteze za ratne invalide; prevaljuje stotine tisuće kilometara diljem Evrope. Definitivno osvaja Italiju kad kompletnu donaciju talijanskih darovatelja za njegovu osobnu protezu preusmjeruje za umjetnu lopaticu vukovarskog branitelja. Mario i danas trenira, trči i pliva maratone, vesla na ergometru, a jedna od želja mu je da uz pomoć posebne naprave provesla i na skifu.
Miljenko Finderle, dipl. oec.
Jedna nevjerojatna sportska biografija: prvak bivše Jugoslavije u 7 veslačkih disciplina, dvostruki prvak Zagrebačkog sveučilišta u krosu, dva puta sedmi na atletskim prvenstvima Jugoslavije u srednjoprugaškim disciplinama, nastupao i kao skijaš, jedan od osnivača i igrača rugby kluba Mladost, međunarodni veslački sudac, član Vijeća Međunarodnog veslačkog saveza, komisije Hrvatskog olimpijskog odbora, kao funkcioner sudionik osam olimpijada i tridesetšest svjetskih veslačkih prvenstava (juniorskih i seniorskih), sportski novinar, direktor RSC "Jarun", dobitnik Republičke nagrade "Franjo Bučar" za životno djelo, dobitnik srebrnog pladnja organizacije FISA za doprinos veslanju u svijetu, doživotni počasni predsjednik Hrvatskog veslačkog saveza. Nemirna duha i jezika unosi živost gdje god se pojavi!
Naš veliki književnik bio je među prvim članovima veslačkog kluba HVK i u knjigu članova upisan je pod rednim brojem 184.
Rođen 1924. u Zagrebu. Svestran sportaš i svestran sportski radnik. Izuzetno duhovit, neposredan, radišan. Sportom se počeo baviti 1932. kao član "Sokola" te nastupa na mnogo sletova te u gimnastici i atletici. Uskoro se počinje baviti i umjetničkim klizanjem, pa veslanjem u "Gusaru", kasnije "Mladosti". Paralelno je veslački i klizački natjecatelj, trener i funkcioner. S izgradnjom klizališta na Šalati potpuno se posvećuje klizanju. Postaje i klizački sudac, međunarodni pa vrhovni za ISU (Međunarodna sklizačka organizacija) natjecanja te sudi na 13 svjetskih, 16 evropskih prvenstava, te na Olimpijskim igrama. Organizira velika međunarodna natjecanja u Zagrebu - Zlatnu piruetu, SP juniora, EP. Nagrađivan brojnim domaćim i međunarodnim priznanjima: Orden rada sa srebrnim vijencem, Ordenom Republike s brončanim vjencem, medaljom "Georg Hasler" (najveće odličje ISU), ordenom Danice Hrvatske, nagrada "Franjo Bučar" za životno djelo, ... Relativno mlađe veslačke generacije pamte njegove duhovite replike na godišnjim skupštinama, a sretnici koji su prisustvovali njegovim razgovorima s "Brkom" - Ivom Budickim nikad neće zaboraviti prefinjeni humor starih Zagrepčana.
Vladimir Luetić, dr. prof, akademik
Jedan od naših najboljih kardiologa - kirurga, ali i vrhunski veslač, 50-tih godina je sudjelovao u tadašnjim velikim uspjesima našeg kluba. Bio je član posade osmerca koji je u Maconu 1948. osvojio četvrto mjesto na Prvenstvu Europe
Prvak države u osmercu za podmladak 1964, član seniorskog četverca
s kormilarom koji je uvjerljivo pobjeđivao na svim regatama do Državnog
prvenstva gdje bivaju diskvalificirani. Odlučuje veslati skif; biva deklasiran
na Savi; prelazi na karate i u godini dana ludog treninga postiže peto mjesto u
kupu Jadrana u konkurenciji najjačih evropskih karatista. U međuvremenu u
najkraćem mogućem roku završava ETF (današnji FER) gdje kratko vrijeme radi
kao asistent, a onda, dobivši Fulbreitovu stipendiju odlazi u USA, gdje i
magistrira. Radi u Kanadi. S pojavomi mikroprocesora, kad svatko pokušava
napraviti vlastito kućno računalo, on ima bolju ideju. Zajedno s prijateljem, kanadskim Francuzom
Rocheom Lorneom Trottierom osniva kompaniju koja proizvodi programibilne flipere upravljane
mikroprocesorom. Uskoro prelaze na proizvodnju višeprocesorskih grafičkih
stanica i firma Matrox (MAtić+TROttier + X) postaje vodeća svjetska marka u tom području,
vidi
http://en.wikipedia.org/wiki/Matrox.
Doktorirao je na zagrebačkom ETF-u. U rijetkim prilikama razgovora s zagrebačkim
prijateljima nerado govori o poslu, politici i sličnim temema. Po vlastitim
riječima, najdraža tema ostalo mu je veslanje.
Rođen 1913. u Križevcima, član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, vidi BILTEN 2/3
Jedan od naših rijetkih svjetski poznatih filmskih glumaca. Nastupao je u velikim filmskim spektaklima kao "David i Golijat" (uloga Davida), "Rat i mir", "Propast rimskog carstva", "Džinigins Kan", te domaćim filmovima "Vlak bez voznog reda", "Neretva", ... Osim veslanjem bavio se i ragbijem. Oduvijek osebujan u nekim svojim pogledima na život, bio je poznat i po tome što je igrao nogomet bos dok su drugi bili u kopačkama, a za sada zadnji puta nastupio je na haklu prošle zime pri -20°C, na snijegu i ledu, u kratkim hlačama i muzejskim, tankim Borovo tenisicama. Danas živi na svojoj farmi u Popovači. I danas se prepričava govor potpredsjednika kluba na godišnjoj skupštini kluba 1971, nakon sloma Hrvatskog proljeća, kada je po ondašnjoj obaveznoj frazeologiji rekao "Sa zadovoljstvom mogu konstatirati da u našem klubu nije bilo pojava nacionalizma, ...", a onda ipak dodao "... osim Ivice Pajera"
Željko Plašćar, dipl. ing. arh.
Rođen 1936.Višestruki prvak države. Na Eurposkom prvenstvu u Poznanu 1958 treći u 4+, sljedeće godine peti u Maconu. Pobjednik međunarodne regate u Lecu - Italija. Odličan i u drugim sportovima - na svearmijskom prvenstvu u atletici 1962. postigao 11,4 s na 100 m te bacio disk 49,26 m. Dugo godina najjači tenis servis u klubu. Više godina uspješan tehnički referent kluba. U struci, nakon rada na gradilištima i projektiranja prelazi u Zavod za izgradnju grada Zagreba odnosno Urbanistički zavod grada Zagreba te sudjeluje u najvažnijim prostornim planiranjima Zagreba, predaje i sudjeluje na brojnim domaćim i stranim stručnim skupovima, obavlja niz studijskih putovanja diljem svijeta. Osim radova iz područja arhitekture, bavi se i slikarstvom - jedna samostalna i više zajedničkih izložbi. Nikad pasivan u odnosu na zbivanja u klubu, odgojno djeluje na mlade, ustrajno i duhovito inzistirajući na uljuđenom ponašanju.
Rođen
1937, aktivno veslao 1954.-1958. 1957. bio je prvak Hrvatske u dvojcu s
kormilarom i osmercu za veslače I. razreda. 1958. bio je seniorski prvak
Hrvatske i Jugoslavije i član državne reprezentacije u četvercu s kormilarom.
Od Univerzijade 1987. do Svjetskog studentskog prvenstva 1998. radio je u
organizaciji veslačkih natjecanja u Zagrebu (uglavnom kao službeni spiker).
Redovni je sveučilišni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dobitnik
je Godišnje državne nagrade za
znanost za 2000. za knjigu «Prostor pjesme».