Naš osmerac uvjerljivo je pobijedio na veslačkom maratonu. Uz veslače i veslačice iz raznih krajeva Hrvatske, nastupili su i veslači iz Mađarske, Austrije i Slovenije.  Pogledajte rezultate u excel formatu. Pogledajte slike, foto Jelena&Radovan

Prenosimo čestitku VK Nove ( Branko Kuzele)

Izvješće s trke viđene iz miks osmerca B

Sastali smo se pred veslačkim klubom Vukovar. Prohladno je jutro (10˚C), oblačno, hladan vjetar puše nizvodno. Počinje potraga za izbočnicima, maticama i velačicama. Mađari se došli s jednom veslačicom manje od dogovora. Natalija, koja ih je trebala nadopuniti, ne vesla, bolesna je. Glavni organizator mikseva, Dražen, velikodušno ustupa Mađarima našu štrokericu. Intonira se himna, drže govori. Izlaze miks osmerci. Dražen je na kormilu. Pred start se mijenja sa štrokericom. Nitko, niti protivnici, niti suci, pa ni posada, ne primjećuje da veslamo pet muškaraca i tri žene. Prva dva kilometra vodimo. Tada stajemo jer nam se prepriječio brodić koji tegli drugi brodić, a čijoj posadi smo jako zanimljivi i žele nas iz bližeg promotriti. Mađari prolaze. Jedno vrijeme ih stižemo, a sljedeći puta ih vidimo kod raspremanja čamaca.  Kormilarka i sedmica nekoliko puta izmjenjuju mjesta. Prolazimo Sotin. Prvih dvadesetak kilometara desni (troje muških) okreću lijeve (dvoje muških). Kasnije se razlike među spolovima smanjuju i čamac plovi sve bolje. Svako toliko nagađamo koliko još do Iloka. Iz sudačkog čamca i ribičkih čamaca dobacuju duhovite opise udaljenosti: još tri sata i boca ruma; dva dana jahanja; niti dvadeset puta koliko ste već prošli. Uopće nam nije smiješno.Vučedol. Povremeno Dražen određuje pauzu. Učitivo pita slažemo li se. Šalim se: "Ne još!" Dobivam veslo u leđa. Šarengrad. Pristiže osmerac Croatie. Nikako da nas preteknu. Nesvjesno dižemo. Dražen zabranjuje utrku. Sto metara pred ciljem stajemo jer su probuđene muškarčine opet natjerale čamac na obalu. Najdelikatniji dio maratona: iznošenje čamca na kameni, strmi nasip, samo jednim stepenicama širine dva metra, a noge gnjecave, dlanovi peku gdje god se dotaknu. S vode se čuju nestrpljiva požurivanja iz pristiglih osmeraca koji se guraju na flos.

Tradicionalan doček: vino, gemišt, mošt, peciva, štrudli, grožđe. Degustiramo i izmjenjujemo iskustva. Povremeni grčevi u nogama, leđima, rukama. Svi smo zadovoljni osim Rikija i Ivezića. Riki maše pulsmetrom i galami kako nisu dali sve od sebe što se vidi i po pulsmetru i da nijednom nije ušao u dug kisika. Ivezić između dva dima urla na Muhu da ga je htio ubiti, da kako ga je mogao dignuti usred partije bele, i da je kuglanje sasvim normalan sport za pedestogodišnjaka. Danon šepesa i na svim europskim jezicima razgovara s Mađarima. Dolaze apsolutni pobjednici, osmerac Mladosti. Njonja pokušava ispružiti zgrčene prste upirući ih u tijelo pa mu se zgrče trbušnjaci. Pa noge. Nakon desetkilometarskog nadmetanja s petnaest godina mlađim Riječanima, preuzeli su vodstvo i više ga nisu ispuštali. Nisu niti jednom pauzirali, a najteže im je bilo kad su oko Šarengrada, debelo vodeći, malo smirili, a upravo je počeo hladan protuvjetar naglo rashlađujući i izazivajući grčeve. Jeleni je Goran bio rekao da kad ugleda most na Dunavu neka zna da je do cilja još četiri kilometra. Kako su je putem više puta uvjerili da vidi most, kad ga je konačno ugledala, smatrala je preokrutnim reći još četiri kilometra pa je rekla još četiristo metara. I tako nekoliko puta. Naravno da je prihvaćen novi izričaj: "Gdje su ti Iločki podrumi?" "Tu odmah, četristo metara", "Gdje si parkirao auto?" "Tu, četiristo metara". "Ima li kod nekoga mjesta u autu do Vinkovaca?" "Pa kaj ne odeš pješke, Vinkovci su tu, četiristo metara".

Do Iločkih podruma vozi nas dječji vlakić. U restoranu nas čekaju pržene kobasice, slanina i jabuke. Gradonačelnik Iloka vodi nas kroz podrume. Sjedamo za ogroman drveni stol. Prživamo stare priče: kako je Amimi u Jajcu rekao Budinu neka uspori fiću dok prolazi pored Muslimanke u zelenim dimijama da je malo potapša po stražnjici pa se jadna skotrljala niz nasip do Plive a Danon dobio longetu, kako su Njonja i Laić u Budimpešti udaljili Cigane koji su nam pokušali svirati "Od Vardara pa do Dunava" a oni se vratili svirajući "Još Hrvatska ni propala", kako je Hudec u Splitu iskoristio trenutak nepažnje Štefa i protiv Štefove zabrane skočio naglavce u more i otkrio da je tu more duboko dvadeset centimetara, ...

Drijemamo u autobusu do Vukovara. U klubu u Vukovaru nas čeka krumpir šalata, prasetina i špricer. Boro čita rezultate. Svi smo pobijedili, čestitke veslačima iz Beča, Maribora, Metkovića, Mohača, Osijeka, Pule, Rijeke, Šibenika, Vukovara, Zadra, Zagreba. Naš muški osmerac dobiva prelazni pehar.

Odlazimo, neki u Osijek na sutrašnju regatu, neki u Zagreb, u svakodnevnicu. Kroz prozor automobila u mraku se naziru ruševine. Vukovarska svakodnevnica.

Pobjednički osmerac za stolom u Iloku

J.J.

Najava

I ove godine naši veterani nastupaju na veslačkom maratonu Vukovar - Ilok. Nastupit će osmerac koji je nastupao i u Škotskoj (Križek, Mikšić, Cetinić, Nuskern, Radonić, Agejev, Mujkić, Medić, kormilar Jelena Radonić). Drugi osmerac se nije uspio okupiti zbog radnih obaveza pojedinaca te zbog istovremenog nastupa za poduzeća na Korporacijskim igrama drugih. Preostali će nastupiti ili u miks osmercima ili u kombinacijama s drugim klubovima.

Iako je ove godine maraton natjecateljski - vozi se na vrijeme, svake minute starta jedan osmerac, očekujemo prijateljsku atmosferu kao i lani. Osim veslača sa svih strana Lijepe naše, ove godine će se natjecati i stranci. Nadamo se da su Iločki podrumi spremni, a da se oporavila i ona bova posred Dunava koju su lani pogodili Osječani.

Dio veterana iz Vukovara nastavlja u Osijek gdje je u nedjelju regata sv. Mihovila.