Veslanje i veslačko prigovaranje
Ovdje objavljujemo vaša razmišljanja o bilo kojoj veslačkoj problematici - uzimamo si pravo da ne objavimo ono što smatramo nepristojnim ili zlonamjernim.
IZVJEŠTAJ O PRIPREMAMA I NASTUPIMA CRO ČETVERCA BEZ KORMILARA
ZA FISA WORLD ROVING REGATTU U-23 ZA 2004.GOD.
Sredinom travnja, nekoliko dana iza Croatia Open pristupilo se stvaranju (formiranju) reprezentativnih posada na osnovu rezultata postignutim u
1X za skul discipline, te 2- za rimen discipline.
Od prva četri dvojca bez kormilara formiran je osmerac (Vekić, Martinov, Boraska, Vučičić, Milin, Dragičević,Vujević i Bajlo), dok se od 5 i 6 dvojca
bez kor. formirao četverac bez kor. Dobio sam mandat za rad s tom posadom. Posadu su sačinjavali petoplasirani dvojac P. Lovrić, I.Rebić s vremenom
7:02:04, te šestoplasirani H. Marić i F. Niseteo s vremenom 7:02:55.
Odmah smo krenuli s uveslavanjem i prvim nastupom na Inter-city Regatti u Zagrebu. Bili smo četvrti iza dvije posade SiCG te Trešnjevke sa zaostatkom
od 13 s iza prvoga (6:16:43) te 8 s iza Trešnjevke. Loš start nas nije obeshrabrio nego samo
sjeli i napravili plan i program rada do Munchena. Potom smo se dogovorili o načinu rada. U prvi plan stavili smo
trening i sve oko treninga, nastojeći mu se maksimalno posvetiti ne prepuštajući slučajnosti niti jedan bitni segment trenažnog procesa (sve
ostale aktivnosti potisnute su u drugi plan). Prvi nastup planirali smo na WC regati u Munchenu koncem svibnja.
Trening je tekao bez većih problema. Svaki dan bio je vidljiv napredak iako smo imali dosta problema tražeći štrokera i najracionalniji raspored veslača
u čamcu. Kada smo stvari stavili na svoje mjesto došla je odluka IO VHS-a sa sjednice održane 15.05.2004. u Karlovcu da u Munchenu nastupe 3 četverca bez
kormailara s time da ovaj koji ja treniram treba biti B (do 23 godine). Nakon nekoliko dana u posadu je ušao M. Vekić umjesto I. Rebića, koji je stariji i
tako smo dobili traženu (B) kategoriju.
Dobar i predan rad tjekom 4 tjedna nagrađen je kvalitetnim nastupom u Minchenu. U eliminacijama se nismo plasirali u polufinale iako smo pobjedili
nekoliko dobrih ekipa a među njima i Trešnjevku sa zaostatkom manjim od 5 s iza prvoga. Još bolji nastup imali smo u repasažu gdje smo u jednoj gustoj
trci izgubili 2 s (2/3čamca) iza našeg četverca bez kormilara (kasnije olimpijskog). Četverac se nije plasirao u polufinale ali je na kraju bio
prvi u C finalu gdje su pobjedili posadu SiCG od koje su izgubili u Zagrebu 13 s.
Analizirajući nastupe svih četveraca, te pričajući s njihovim trenerima procjenio sam da naš četverac trenutno vrijedi oko 6.05 (bilo je vjetrovito,
pa se nije moglo utvrditi realna vrijednost). Na osnovu nastupa i rezultata koje smo postizali prognozirao sam da ova ekipa vrijedi za sam vrh na
prvenstvu U-23.
S mojom analizom složio se izbornik Igor Čulin te je ovaj nastup četverca na WC u Munchenu prihvatio kao položenu normu za odlazak u Poznan.
Poslje ove regate IO VHS-a donosi odluku da ovaj četverac uđe u sastav osmerca i pokuša izboriti normu za odlazak na OI. Ja sam inzistirao na
četvercu smatrajući da osmerac nema prolaza i da je to gubitak vremena te da dovodimo u pitanje možebitni visoki plasman na U-23. Osmerac nije
prošao.
Nakon tri tjedna nastavili smo s radom.U početku je bilo puno problema jer su veslači izgubili onaj svoj specifični zaveslaj, vladala je apatija, pala
je motivacija. Čamac je išao loše, zaveslaj je bio kratak, izgubili su ravnotežu. Postupno se pojačavala nesigurnost a i samopouzdanje im se
poljuljalo. To se vidjelo na Bledu gdje su prvi dan bili prvi u slaboj konkurenciji s osrednjim rezultatom (6.07). Drugi dan bili su nešto bolji i
zauzeli drugo mjesto (6.17) sa zaostatkom 8 s iza Bleda.
Međutim situaciju spašavaju trotjedne pripreme na Peruči gdje smo bili sparing partneri olimpijcima. Dobri uvjeti uz svakodnevno rivalstvo na
trenigu ubrzalo nam je oporavak kao i podizanje forme na viši nivo.
Po povratku u Zagreb na stazi nismo imali baš najbolje
brzine zbog nagomilanog umora. Uz malo lakši trening i to je počelo dolaziti na svoje mjesto. Zagreb smo
napustili svjesni da smo radili dobro, kvalitetno, naporno te da ni dobar rezultat ne bi trebao izostati.
U eliminacijama, ekipa je startala dosta ukočeno, napravila slab prelaz u srednji dio staze,zaostala te ispala iz trke. Osvojili su drugo mjesto iza
AUS, a pobjedili su ESP, RUS, NDL. U repasažu dobrim veslanjem u prvom djelu staze pobjegli smo protivnicima
preko 4 s te trku s lakoćom priveli kraju osvojivši prvo mjesto (CRO, GB, RUS, POL).
Finalnu trku započeli smo nešto rezerviranije (bili smo treći) s time da srednji staze dio odradimo maksimalno. Ova taktika se isplatila jer smo
preuzeli vodstvo na 800 m i nismo ga ispuštali do kraja. Otprilike na 2/3 staze imali smo prednost preko dužine čamca. Nakon toga
veslači su se nepotrebno opustili te su dozvolili AUS da im se opasno približi u završnici.
Rezultati:
1. CRO………6.17.55
2. AUS……….6.18.06
3. ESP………..6.20.31
4. ROM………6.20.64
5. GER……….6.22.74
6. GB…………6.30.84
Na kraju ovg izvještaja ne bih iznosio probleme kojih je bilo, već dobre i pozitivne stvari koje često ne radimo u mlađim dobnim skupinama. Mislim da
su bitno utjecale na rezultat i kao takve trebali bi ih u budućnosti više koristiti.
1. Ekipa je sastavljena od najboljih dvojaca a vjerojatno i pojedinaca.
2. Ekipa je sastavljena vrlo rano pa su imali veći broj nastupa što treneru daje priliku da temeljitije poradi na taktici.
3. Veslači su bili dovoljno dugo skupa pa su imali vremena bolje se upoznati i kvalitetnije se uveslati.
4. Omogućene su nam vrhunske završne pripreme (Peruča i Zagreb), kako po trajanju tako i po smještaju i logistici.
5. Imali smo najbolje sparing partnere (A seniorsku selekciju) gdje smo se svaki dan mogli natjecati, dokazivati, uspoređivati i učiti.
U Zagrebu,22.09.2004.god.
Trener: Nikola Bralić
IZVJEŠTAJ SA SVJETSKOG JUNIORSKOG PRVENSTVA
31. 7. 2004., Banoles
Na ovogodišnjem SP-u za juniore prijavilo se najviše veslača u skifu (27), a
i inače skul discipline su bile dosta brojnije nego rimen. Stoga je na "Team mitingu" preporučeno i zamoljeno da se idućih godina pokuša smanjiti
taj trend jer će se inače morati mijenjati program natjecanja.
Naime, skifovi, a i neke druge skul discipline veslaju u četiri dana četiri
utrke, dok ostali veslaju tri do četiri trke u pet do šest dana. Doista je iscrpljujuće za mladog veslače četiri dana veslati svaki dan tešku
utrku u kojima razlika u desetinkama vode u finale "A", B" ili "C", "D", "E" i F".
Prvog je dana Valent Sinković nastupio u dosta teškoj skupini. Uz to, imao je i dosta slab start, pa je došao četvrti u vremenu 7:18:39. Bio je bolji samo
od veslače Canade. Pošto je bilo šest grupa i samo je prvi išao dalje, dogovor je bio da vesla malo lakše, što se nije pokazalo baš dobrim potezom
jer je u repesažu dobio dvojicu veslača koji su bili drugi u svojim skupinama i imali su za deset sekundi bolji rezultat.
U repesažu samo dva od četiri idu u polufinale i to je bila ključna utrka.
Za veslača Njemačke znali smo da je slabiji i on je odmah odustao, no ostala
dvojica imala su znatnu prednost pred Valentom do posljdnih 300 m. U zadnjih sto metara ušli su poravnati i kada se Valent probio na drugo mjesto
Meksikanac je stao. Inače bi sva trojca ušli u sekundi. To je bila najbrža grupa tog dana i Valent je imao drugo
najbolje vrijeme (7:10:55) od svih šest grupa.
Iz polufinala prva dvojica idu u finale A, druga dvojica finale B, a ostali u finale C. Nažalost, utrka od predhodnog dana ostavila je dosta traga naa Valentu
i na start je išao dosta "prazan" te je nakon prvih 500 zaostao iza prvoga osam a iza petoga pet sekundi te je veslao po valovima. Na 1000 m. ta se
razlika još povećala tako je za prvim zaostao 13, a za petim 6 sekundi. Unatoč tome što nikoga nije vidio u blizini smogao je snage i pojačao tempo i
zadnjih 750 počeo je finiširati. Pretekao je Rusa i Latvijca i završio na četvrtom mjestu sa tri sekunde zaostatka za finalistom Talijanom.
Zadnjih 500 metara je išao 1.42 što je bilo daleko najbrže vrijeme od svih grupa a ukupno
vrijeme je bilo 7:16.
Za finale B stvarno nije ništa ostalo i tu je bez puno muke došao peti što je za njega
jako dobar rezultat iako bi sigurno postigao i više da je veslao npr. dubl ili 4x što je sigurno bolje za tako mladog veslača.
Napomenuo bih još da su druge (pogotovo naše susjedne) zemlje došle sa puno više posada koje su bile i dosta lošije od naših, a koje su ostale kod
kuće a i neke "velesile" kao Njemačka, USA, Canada itd, često su veslale u finalima "C" i "D". Stoga smatram da bi i mi morali nastupati sa više posada,
(pogotovo i ženskih) čime bismo ih sigurno više motivirali te unaprijedili naše veslanje.
Pozdrav ,
Darko Mikšić
OSVRT NA SEZONU 2003. I PRIJEDLOZI ZA UNAPREĐENJE RADA REPREZENTACIJE - Vladimir Lasić
Predsjednik HVS, Zdravko Jurčec
Član Izvršnog odbora, Vladimir Lasić
U Zagrebu, 5.9.2003.
HRVATSKI VESLAČKI SAVEZ
IZVRŠNI ODBOR
OSVRT NA SEZONU 2003. I PRIJEDLOZI ZA UNAPREĐENJE RADA REPREZENTACIJE
Na kraju natjecateljske 2003.sezone zadovoljni smo sa sjajnim rezultatima braće Skelin i Mirne Rajle-Brođanac, te juniorskog četverca bez kormilara. Međutim, po strani ostaje velika nezadovoljna skupina seniorskih veslača, koji nisu, na njihovu i našu žalost, postigli one rezultate koje su svi očekivali. Stoga u ovom Osvrtu polazimo od nezadovoljavajućih rezultata i nastojimo inicirati hitno rješenje za slijedeće sezone, kako se ne bi ponovila ovosezonska praksa. Naime, nužno je imati neprestano na umu da veslači, treneri i klubovi ulažu ogromne napore, financijska i materijalna sredstva, koja se mogu opravdati samo s adekvatnim sportskim rezultatima. Prema tome svaki propust ima nesagledive posljedice prvenstveno na veslače i njihove nade i povjerenje u vodstvo HVS.
S obzirom na našu ulogu i odgovornost za cjelokupno djelovanje Hrvatskog veslačkog saveza, smatramo nužnim pokrenuti inicijativu za hitno poboljšanje organizacije i djelovanje natjecateljskog dijela našeg Saveza, jer su djelomično neočekivano slabi rezultati seniorske A reprezentacije ozbiljno upozorenje, da se ne smije nastaviti s praksom koja je dominirala u sezoni 2003. Svatko u Savezu mora biti svjestan da je pred nama olimpijska godina i da svi moramo maksimalno sistematski i principijelno raditi, kako bismo povećali broj posada za Olimpijske igre u Ateni. Podsjećamo, da smo u Sydneyu imali dvije posade, a ove godine je samo jedna posada položila olimpijsku normu. U protekle 4 godine samo su 2 veslača manje iz skupine za Sydney (Franković i Saraga), a pojavilo se je dosta novih kvalitetnih veslača. Nema nikakvog smisla, da nakon povećanja broja kvalitetnih veslača, imamo manji broj posada na Olimpijskim igrama. Stoga smatramo, da i mi možemo pomoći s našim zapažanjima i prijedlozima, kako bismo postigli povećanje broja olimpijskih posada, jer za to imamo potencijalne kandidate. Uz principijelniji, sistematskiji i intenzivniji rad to bismo mogli postići.
U ovom napisu najprije polazimo od bitnih nepovoljnih rezultata i događaja, mogućih aktera i na kraju predlažemo mjere, za koje vjerujemo da bi mogle bitno dići kvalitetu A seniora. Naravno, neke sistemske mjere mogu se vrlo povoljno odraziti i na rezultate B seniora i juniorsku reprezentaciju.
1. NEPOVOLJNI REZULTATI
Nakon višemjesečnih priprema i brojnih regata dogodilo se je slijedeće:
- samo je dvojac bez kormilara postigao olimpijsku normu;
- neuspješne su bile slijedeće posade: osmerac deveti, 4- četrnaesti, 2x osamnaesti, 4+ sedmi;
- rezultati većine posada, osim 2-, su mnogo ispod objektivnih mogućnosti naših veslača, što pokazuju rezultati prijašnjih sezona i dijelom tijekom 2003.godine.
2. NEPOVOLJNI DOGAĐAJI I POSTUPCI - KRONOLOŠKI
Analizom uzroka nepovoljnih rezultata i konzultacijom s trenerima i veslačima spoznali smo da su glavni nepovoljni uzroci bili slijedeći:
- nedovoljna kondicija kod mnogih veslača (osim kod braće Skelin, Smoljanovića, Vekića, Kušurina, Lovrića, Rebića, Šindlera, Murera);
* mnogi su imali slabije rezultate na ergometru nego prethodnih godina: Čuljak, Martinov, Boraska, Vučićić (??), Vujević, Francetić;
* dio veslača stagnira: Bajlo, Marić, Dragičević;
- nisu sukcesivno i sistematski provedene provjere razine kondicije na ergometrima tijekom natjecateljske sezone;
- nisu provedene kontrole laktata, primanje kisika i drugih elemenata fiziološkog stanja veslača. Može se reći da smo se u ovoj sezoni i u tome vratili nekoliko godina unatrag;
- nije se provodila edukacija i kontrola prehrane veslača;
- nisu se stalno kamerom snimali i analizirali treninzi i natjecanja, tako da veslači nisu imali priliku vidjeti svoje ponašanje u čamcu u pogledu kvalitete zaveslaja, skupnosti i dr.;
- nije proveden potpun medicinski pregled uključivši i ortopediju i sl. (primjer Čuljkova bolest 4 dana prije SP);
- prekasna promjena čamca na Fillipija i onda natrag na Empachera (neprovjerena brzina na 2000 m, polovična 4 treninga zbog naštimavanja). Pravljen pritisak od direktora reprezentacije da posada i dalje vesla na Fillipiju;
- djelomično nedosljedno sastavljanje posada, niti prema "seat race" niti prema ergometrima;
- promašene pripreme u Splitu umjesto na Peruči. Izgubljeno skoro 50% priprema na vodi, koje su bile ovaj puta izvanredno važne, jer su sve posade bile nanovo sastavljene, osim 2- i 1x lakih veslačica. Prvi puta nakon 4 godine na pripremama nije se veslalo po dvojcima i četvercima, što je utjecalo da veslači nisu "ušli" u pravi dugi i čvrsti zaveslaj;
- i pripreme u Jarunu nisu bile kvalitetne kao prije, jer su smetali lopoči, staze postavljene za kajakaše, pozornica na vodi za ljetne priredbe. Nekim zagrebačkim veslačkim djelatnicima pripreme reprezentativaca ne znače mnogo, jer su npr. prepustili svlačionu i kupaonu drugim korisnicima koje su prije koristili veslački reprezentativci;
- prvenstvo Republike Hrvatske u srpnju u jeku nastupa u Svjetskom kupu i pripremama za Svjetsko prvenstvo opet je onemogućilo potrebne pripreme članovima reprezentativnih momčadi, jer su se uveslavali s klupskim veslačima i putovali amo tamo po Hrvatskoj;
- neuveslane 4 posade: 8, 4-, 4+ i 2x, jer su se sastavile prekasno. Vidljivo je iz toga, što su svi imali vrlo spore rezultate na prvih 500 m, tako da nisu mogle nadoknaditi početni zaostatak. Često su zadnjih 500 m bili brži nego prvih 500 m;
- nastupili jedini na SP u 3 godine starom čamcu, umjesto na novome.
3. AKTERI KRONOLOŠKI
S obzirom da je u veslanju najvažniji ljudski faktor, potrebno je naznačiti prepoznatljive aktere događaja i postupaka, ali s ciljem da ubuduće promijene postupke, koji nisu u skladu s principima i korisnom provedbom:
- treneri, koji nisu uspjeli postići kod veslača nužan visoki stupanj kondicije, potreban za predolimpijsku sezonu;
- mnogi veslači, jer su prečesto:
* izostajali s treninga,
* kasnili na treninge,
* prerano odlazili s treninga,
* odrađivali trening bez nužnog intenziteta;
- direktor:
* nedosljedno pridržavanja postignutih rezultata za izbor posada;
* promjena čamca za 8+ usred natjecateljskog dijela sezone;
* preseljenje priprema s Peruče u Split;
* prekasno sastavljanje posada;
* izbor na temelju rezultata na ergometru mjesec dana prije SP;
- predsjednik, glavni tajnik i izvršni odbor:
* neuspjelo ishođenje nagrada od HOO za 2002.godinu;
* neuspjelo ishođenje pravovremene isplate stipendija od HOO;
* neuspjela nabavka novog čamca za 8+;
* neuspjela nabavka splavi na peručkom jezeru;
* neuspjelo osiguravanje normalnih uvjeta za trening na Jarunu (lopoči, staze za kajakaše, pozornica na vodi, predaja svlačione i kupaone nekim drugim korisnicima koje su koristili reprezentativci i dr.).
4. PRIJEDLOZI
S obzirom da uskoro počinju pripreme za olimpijsku sezonu, smatramo da bi provedba slijedećih prijedloga bitno podigla razinu kvalitete naših veslača potrebnu za kvalifikacije za nastup na Olimpijskih igrama:
- provesti obvezni medicinski pregled u listopadu 2003.g i lipnju 2004.g, da se ne dogode slučajevi Sarage i Čuljka;
- svaki mjesec provjera razine kondicije na ergometrima, s time da se unaprijed odrede individualne norme za određeni period sezone. Norme trebaju biti postavljene tako, da osiguraju postizanje boljih rezultata nego tijekom sezone 2002./2003. Nakon svake provjere javno objaviti skupinu A veslača koji su zadovoljili normu, skupinu B koja je blizu norme, C koja značajno zaostaje i skupinu "sa zadrškom". Samo verificirana liječnička potvrda može nekog veslača privremeno svrstati u skupinu sa zadrškom;
- prema rezultatima na ergometru kontrolirati kvalitetu i obujam treninga, te dodjeljivanje stipendija, a
- prema rezultatima u 2- i 1x sastavljati posade;
- stipendije treba isplaćivati samo grupi A i B;
- do kraja lipnja formirati stalne posade;
- obvezno osigurati nove čamce za 8 i 4-. U akciju stupiti već u rujnu 2003.g;
- prvenstvo Republike Hrvatske održati 2 tjedna nakon Olimpijskih igara;
- već u rujnu pismeno ugovoriti s upravom SRC Jarun osiguranje normalnih uvjeta za održavanje reprezentativnih priprema (potpuno vađenje lopoča, nepostavljanje kajakaških staza, nepostavljanje pozornice na vodi, vraćanje kupaone i svlačione za reprezentativce i dr.). O svemu ovome pismeno obavijestiti nadležna sportska tijela u Gradu Zagrebu;
- osigurati kamerom stalno snimanje treninga i natjecanja, te obvezno raditi analize s veslačima zbog korekcije tehnike veslanja, uveslanosti, skupnosti i sl.;
- obvezno povremeno provoditi edukaciju veslača i trenera o pravilnoj prehrani (uključujući pića, vitamine, minerale i dr.) u pojedinim fazama priprema i natjecanja (jesenski, zimski, proljetni i ljetni režim prehrane), jer se je iskazalo da mnogi veslači nemaju saznanja o pravilnoj prehrani;
- stalno kontrolirati laktate, primitak kisika i dr. biokemijske elemente;
- stalno kontrolirati sadržaj vitamina, minerala, masnoća, bjelančevina i dr. elemenata u krvi veslača, kako bi se brzo uočile anomalije uzrokovane nedovoljnom ili pogrešnom prehranom;
- stalno provoditi psihološka ispitivanja usmjerena na ocjenu motiviranosti veslača za trening i natjecanje.
Prije svega smatram da deveto mjesto na svijetu u osmercu nije neuspjeh. Samo veslačke velesile mogu imati posadu koja konkurira za svjetsko finale u osmercu. Hrvatska je jedna od tih velesila. I ispred i iza Hrvatske su zemlje koje imaju više registriranih veslača nego što Hrvatska ima stanovnika!
Naravno da se može i treba razgovarati o tome kako se možda moglo postići veći uspjeh, ali se nikako ne smije dozvoliti rasipanje i omalovažavanje postignutog. Ovih dvadesetak vrhunskih svjetskih veslača koje Hrvatska ima rezultat su ogromnih osobnih zalaganja veslača, usvojenog velikog veslačkog znanja i kod trenera i kod stručnih timova, ogromnog truda od klupskih uprava do vodstva reprezentacije. Nisu svi niti jednako zaslužni niti jednako krivi, ali svi uključeni su vrijednii i izostanak bilo koga gubitak je za sve. Pitanje je kad će se u Hrvatskoj opet pojaviti ovakova veslačka "kritična masa" za svjetske rezultate. Nije li i prošlogodišnji brončani četverac sa kormilarom iz Seville bio od mnogih unaprijed otpisan?
Joža, 6.9.2003