Izvještaj sa subotnjeg hakla 03.06.2006.

*Privitak razbijeni nos (duel Vlado vs. Nino)

Zbog blata se igralište okrenulo u smjeru Istok - Zapad

Istok: Grozni, Desa, Tom, Emil, Vlado, 3
Zapad: Anga, Davor, Nino, Čups, 8

Furioznim početkom zapad se odmah odvojio na tri gola razlike, a za to vrijeme istok je na inicijativu povratnika Emila bezuspješno pokušavao postići gol. Na kraju je Grozni preuzeo stvar u svoje ruke i po starom dobrom običaju za primljena dva morao zabiti jedan iz penala, a druga dva je skrivio Nino prvo poklonivši loptu Vladeku nakon neuspjelog driblinga,a zatim je Nakon Emilovog ubacivanja lopte pred gol, skrenuo loptu u mrežu pored nemoćnog Ange.

Da stvar bude gora još je i nastradao u duelu sa Vladom koji se gradio u stilu Aljoše Asanovića (pogledati sliku).

Na svu sreću pri rezultatu 4:3 za zapad istok je pokazao izuzetnu homogenost već otprije poznate osovine Grozni-Desa-Vlado pa je istok koncentracijom u obrani i brzim kontranapadima došao do pobjedničkih 8:3.

Strijelci: Istok: Grozni (penal), Emil, Nino autogol
Zapad: Davor 3 (1 iz penala), Nino3 (1 iz penala) Čups 2

Igrač utakmice: Davor

Nos Nine. Koji bi se nogometaš dao napraviti od ovog nosa i Vladinog palca!

Vjerojatno ste primijetili da je ovo izvješće drugog autora. Bravo Nino!

Jug: Grozni, Joža, Dragec, Desa - Sjever: Vlado, Anga, Nebojša, Bubi 6:8

Zagrijavanje je počelo košarkom. Stari (Željac - kasnije Grozni, Joža i Vujo) jedva su prebili mlade (Desa, Pero i Bubi). Dok su starci mislili da su mlade prebili rezultatski, mladi su mislili da su prebijeni doslovce. Pritom je Pero pokazivao modrice za koje su zlobnici tvrdili da su od masaže, a Vujo je čak ustvrdio da je to Pero izudarao sam sebe kad bi se Vujo uspijevao izmaći, a Pero nije uspijevao zaustaviti zamah ruke.

Početak hakla odgodio je Marko pojavivši se u športskom Ševroletu Korveti u kojoj ga je doveo osobni vozač Nino.

Konačno su Željac i Grozni izabrali momčadi. Iskusniji su odmah zaključili da je jug prejak. Početak utakmice je ipak pripao sjeveru koji je čak poveo s 2:0. Dobar dio utakmice osim u dokazivanju henaca i kornera prošao je u pentranju preko teniskih ograda svih triju teniskih terena te na željeznički nasip. S obzirom na pucače Ninu, Peru i Bubija očekivali smo i obaranje pokojeg rekorda u ispucavanju lopte preko teniskih šatora. Na terenu je bila i omanja bara u koju se danas uvaljao jedino Joža, a budući da je kamenje uz nasip već prije tjedan dana raspucao Vlado, Nino se morao zadovoljiti ispucavanjem cigle. S vremenom je disciplina sjevera popustila pa su Nino i Pero razgrnuli obranu i ugurali preostale golove.

Konačno sastavi po mjeri autora! Nakon 5 :0 za stare, mladi su dogurali do 7:7 kad su stari opet malo zapeli i okončali susret. Bilo je lijepo gledati kako Nino razgrće lakiće s druge strane podsjetivši na neke scene iz Monty Pytona. Sva sreća da Desa ima modrice po nogama pa ga boli svaki dodir lopte tako da se i druga strana imala čemu smijati.

Sastavi su otprilike točni. Sjećam se da je Bubi postigao prvi gol pogodivši suprotnu stativu, a Luka zadnji iskoristivši protivničko dodavanje golmanu, a onda se ugasila rasvjeta.

Junak dana je neosporno Vlado. Ne samo da je zabio jedini gol iz igre i drugi iz penala, nego je pao u blato, ispucao palcem kamen i, kad se povukao na gol, dobio loptu u oko. Još su u blato pali Joža i Vuko. Slika samo za ljude jakih živaca: Vladin palac - kao od kamena odvaljen!

Ovdje nedostaje nekoliko haklova, bit će da je webmaster izgubio!

Veseli što se gledaoci vraćaju na tribine. Sada ih je već kao i na prvoligaškim utakmicama, naime samo upola manje nego igrača. Stoga očekujemo da nam država otpiše dugove za neplaćene članarine i produlji rok za plaćanje PDV-a na popijene pive. Sjeverna ekipa sastavljena je i po babu i po stričevima. U toplini obiteljskog okruženja počeli su premoćno, poveli s nekoliko golova, no s padom temperature uzrokovanom srednjotrnjanskom ciklonom i dotokom hladnog zraka s AlpeAdrije, do izražaja je počela dolaziti bolja opremljenost juga: svi su imali i donje dijelove trenirki, za razliku od Familije gdje su najvažniji trkači drhturili u kratkim hlačama. Rezultatu je svakako doprinjelo i Angino napuštanje gola i priključenje napadu. Primijećeno je da se Pajer, nakon nekoliko mjeseci igre u novim adidasicama opet vratio provjerenim, tridesetgodišnjim Borovo tenisicama. Nismo saznali radi li se o ugovornim obvezama ili o estetskim razlozima, uglavnom dovele su ga do pobjede. Od golova treba istaći nevjerojatnu reakciju Vlade koji je snažan Davorov udarac uspio dotaknuti i skrenuti tik uz stativu Jožinog gola. Najveći napredak u odnosu na prošlotjedni hakl ostvario je Grozni koji je utakmicu gledao s terase. Tamo se istakao i Makek koji je toliko pričao da je podsjetio na haklove iz mlađih dana, tako da povremeno čak i Desa nije dolazio do riječi.

Teško je reći je li za uvjerljivu pobjedu sjevera zaslužniji izvanredno raspoloženi Nino ili standardno indisponirani Grozni. Nino je nadtrčao sve na terenu, vrlo često i samog sebe. Još jednom je uspio ispucati loptu preko nasipa do same obale Save, jednom na željeznički nasip i jednom preko klupskog parkirališta. Ostale su lopte završavale u golu Groznoga. Grozni je na golu povremeno pokazivao znakove života. Tako je jednom, kad je Nino pucao sa centra, čak spustio glavu da bolje vidi kako lopta ulazi u gol te nevoljko i neuvjerljivo proglasio Desu krivcem za sve. Usprkos tome, po kretanju rezultata nije izgledalo da će završiti ovako uvjerljivo. Nakon vodstva sjevera jug je izjednačio i veći dio vremena se izmjenjivao u vodstvu. Pri 6:6 dogovoreno je da se igra za još četiri gola koja su obavljena u manje od pet minuta.

Ovosubotnji hakl smjestio se između prve i druge Kostelićeve slalomske vožnje, za vrijeme izlaska veteranskog osmerca na Savu, za vrijeme lake susnježice i u vrijeme carevanja građanina predsjednika Stipe M

esića, namjesnika gospođe Karle de Ponte, te uvodničara u Europu, gospodina Ive Sanadera. U isto vrijeme Likom se kretala ekspedicija juniora na pripreme u Skradin te nije čudno da su se na mokrom asfaltu pojavila samo petorica najotpornijih. Predloženo je da Davor igra za dvojku, a par mu se mijenja, s tim da započne s Desom. Trojka je odmah napravila razliku pa kad se pojavio Pajer, smjesta je pozvan u igru. Sjever je i opet napravio početnu razliku, a onda se opustio, pa je jug ne samo izjednačio već i poveo s četiri gola prednosti. Dogovoreno je da se igra do šest. Pri 5:2 za jug po novom brojanju golova, Davor je sve predribljao i, došavši sam na pola metra od praznog gola svečano napucao loptu preko prečke. Naravno da je sjeveru na to krenulo pa su zabili penal, pa nekoliko golova, pa na kraju i pivski gol.

Najuzbudljiviji trenutak utakmice bio je prolazak Branka u teniski šator. Desa ga je smjesta napao zbog nepopravljanja ograde, a onda je proširio optužnicu i na automobilske tragove po nogometnom terenu (prvi puta oni nisu vodili do teniskog šatora), te na kraju i evidentnom Brankovom krivnjom što je Desa promašio penal. U sjeni tog događaji bile su nevjerojatne obrane Groznog, furiozni početak Nine s nekoliko postignutih golova, zanimljivi golovi Jože, penal i precizan gol Ange, super gol Davora s dvadeset metara pored nemoćnog Brune, te izvanredna pobjednička završnica Toma u sumraku.

Uzalud je u biranju jug pokušavao razmijeniti nekoga iz starije generacije za Njonju koji se zaricao da se neće micati s gola. Sjever se postavio kruto i uzalud ga je jug pokušavao razmekšati, kako u biranju tako i kasnije u igri (vidi slikovnicu). Za razliku, naročito golmani juga bili su vrlo opušteni, kao i vječno opušteni Vuko. Vujo i Pero su pokušavali solo akcijama, dok je Joža uglavnom kukao da ga zaboli potkoljenica čim se u blizini pojavi Nino, Štef ili Davor. Na drugoj strani uz pouzdane veterane Angu i Njonju, istakli su se Amerikanac Nebojša, standardno neugodni Davor i Štef i izuzetno borbeni Nino (nabrojio sam sve sjevernjake, nisam li?)

Na zahtjev brojnog čitateljstva, počinjemo sa malom slikovnom školom hakla. Kako već poduže nema akademika Slavka, a ne dolazi ni profesor Željko, morat ćemo se osloniti na predavanja docenta Čarlija, asistenta Vladu te znanstvene novake Desu i Ninu.

Kad se golovi mjere, izgledaju jednako; ipak, neki su golmani jedva do prečke,	a nekima je gol do koljena.	Bitno je što prije razmekšati protivnika. Na slici Desa razmekšava Ninu. Smeta im lopta.
Joža razmekšava Nebojšu. Koristi loptu.	Desa i Nino izvode ritualni ples za gol. Lopta i dalje smeta.	Joža razmekšava Ninu laktom. Lopta je suvišna.
Konačno, Nino je definitivno smekšan. Ipak, Joža nadzire situaciju.	Vlado demonstrira tehniku dodavanja; zašto li ga Desa zove Limeni?	I za kraj jedan od nerješivih problema u Hrvatskoj: vlak s navijačima!

Nakon izjednačene igre poveo je sjever golom iz penala (Anga). Jug je propustio dosta prilika; Pero je nosio napade juga, ali je brojne prilike zapucao; pritom je često imao slobodnog suigrača, međutim, na cijeloj utakmici dodao je dva puta: prvu dodanu loptu na pola metra pred praznim golom zapucao je Desa, a drugu, pred kraj utakmice, Joži su obranili. Ne može se reći niti da je sjever bio pri šutu. Mora im se priznati da su pred svojim golom bili jači - Pajer i Davor načinili su neprobojnu barijeru, Pajer je bazdio po češnjaku, a Davor je jednostavno bazdio. Kad je Pajera zbog ozljede zamijenio Bruno, bodičeki sjevera postali su još čvršći: iako ni Pajerovi nisu bili zanemarivi, Bruno ipak ima 50 kg više i 15 godina manje. Nino, s otprilike istom težinom i pola Bruninih godina zapinjao je jedino na Peri. Nakon jednog takovog susreta Pero je odšepesao na gol, pa se navala juga prvi puta dodavala i odmah zabila gol (Vlado na dodavanje Dese). Vlado je zabio i drugi gol, lijepim udarcem sa šest metara kad je na gol sjevera umjesto Ange stao Davor. 

Golove sjevera teže je popamtiti, osim onog koji je vjerojatno prelomio utakmicu: Štef je s petnaestak metara pucao Desi na gol. Desa je lukavo procijenio da lopta ide van, što lopta nije znala pa je pogodila unutarnju stranu stative. Dok su se  južnjaci radovali što se lopta nije odbila u gol, natrčao je Davor i pogodio prazan gol. Uporni je Desa, naime, nastavio hodati tamo gdje je lopta trebala biti po njegovom držeći se one "ako se činjenice ne slažu s teorijom tim gore po činjenice". Pošto su Desu dobro izvrjieđali (a on nije ostajao dužan) južnjaci su nastavili patnju i nekoliko puta mazohistički odbili prekinuti utakmicu pa čak kad su to predlagali i vlastiti pojedinci. Od manje važnih događaja spomenuo bih još samo nevjerojatno nepoznavanje pravila hakla i lijepog ponašanja pojedinaca koje ne želim imenovati (da se Štef i Nino ne bi ljutili), a koji osvajaju prostor izvodeći hence korak naprijed od mjesta/čovjeka gdje/koji je napravljen/napravio henac, ispucavaju loptu koja je već u autu za protivnika i uvjerljivo tvrde da je lakat dio ramena. Nadmudrivanje oko broja kornera valjda je bila jedina današnja ravnopravna disciplina. 

Joža je zakasnio na početak, pa su od jutra sami igrali Rade i Jelena protiv Vedrana i Luke, rezultat nepoznat, ali posljedice viđene: u pauzi dok je Joža oblačio Radine klizaljke savladan je jedan kruh, dvije litre mlijeka, nešto sira, kolača i voća (pobliže vidi u izvješću braće Grimm: Crvenkapica). U prvoj posljepodnevnoj utakmici momčadi su bile neravnopravno izabrane pa je Vedran pregazio Jožu i Jelenu. U drugoj utakmici, kad je zaigrao i Luka, igra je bila ravnopravnija, ali su se u ledu počele nazirati rupe, a i Joža je žurio na hakl u klubu pa je utakmica prekinuta (iako je, najvjerojatnije, nastavljen jutrošnji susret).

Slika desno: Rade s kamerom i palicom, Jelena s fotoapratom, hranom i palicom

Kao i uvijek pred hakl, problem je navući kopačke	Vedran je prejak za protivnike; jedan od brojnih pogodaka	Nakon obroka Luka meditira između dva susreta
Joža u tipičnoj akciji	Vedran i Jelena	Joža pod punom spremom, odlazi na hakl u klubu

Još jedna prenapučena subota i težak susret s rezultatom na koji očekujem pritužbe jer je prošlo tjedan dana i jedino se sjećam da sam izgubio. Sjećam se da smo izabrani tako da igramo s igračem više, te da smo vodili dok je Pajo igrao za nas. Kad je ušao Čarli netko je tražio da uđe za nas, a njima da prepustimo Pajera i tu je počeo kraj. Znam još i da sam jedan snažan šut skrenuo vlastitom golmanu kroz noge, da je Desa vikao na Čarlija, Peru, Brunu, Štefa i mene i da je Pajo bio neprelazan, te da je uz pivu Vujo pričao o malonogometnom turnuru u dvorani Jelenovac za kandidate nade za olimpijske igre 1972.

Vlado 2, Joža 4, Desa 2, Štef 2

Dvokružno, svaki sa svakim, bez iznenađenja.

Primio sam dva protestna pisma Pere Lovrića. Tvrdi da sam pogrešno napisao rezultate. Prema zakonu o javnim glasilima objavljujem njegova pisma na istom mjestu gdje su objavljeni navodno netočni podaci, a čitatelji neka sami prosude tko je u pravu! (Meni se čini da je to Pero!)

27.1.2006. 19:24

Justa mi smo doibili zadnji hakl 7-5 a ne oni i to sam ja dao zadnji gol. Kuzim da bi srao za njih da si igral za njih ali  pobogu igrao si za nas...necu dozvoliti da ovakva necuvena izmljisotina ude u hakl anale. pozdrav
 

27.1.2006. 19:27

Pa ti imas stvarno nesto protiv mene...mislim ja jos u 2006 nisam izgubio niti jedan hakl, a po knjizi hakla sam izgubio oba....7.1 i 21.1. mislim Joza Joza stvarno...ne vjerujem...pa nebi onda rekao 7.1. da napises da sam dao dva gola ono kad sam isao na pripreme da nismo pobjedili...cccc
Zahtjevam hitre ispravke.

Subota, 21. siječnja 2006. 15:30 - 17:00, beton

Sjever: Bruno, Čarli, Joža, Anga, Tom, Štef, Pero - Jug: Pajo, Vlado, Vujo, Desa, Vuko, Kiš, Davor 5:7  7:5
Rezerve: Dugi, Nino, Vuko jr.

Iako se vjerojatno moglo igrati i na zemlji, glasniji su odlučili da se igra na betonu. Kad smo oko 15 h htjeli početi šest protiv šest, Desa se primio čišćenja snijega; za to vrijeme došao je i Nino, a Vujo je rekao da će igrati samo ako bude potreban. Nino je rekao da ne će kvariti hakl, Vuko jr. je otišao na ergometar, Dugi je rekao de ne će igrati na betonu. Počelo se šest - šest, a onda je stigao i Štef te priveo Vuju kako bi upali svaki na jednu stranu. Kad je Dugi vidio da se igra sedam - sedam, poželio je i on pronaći para čime bismo ušli u Guinessovu knjigu kao najgušće naseljeni nogometni teren na svijetu; bezuspješno.

Najlepršavije je igrao Čarli. Odlično se otkrivao, a onda, kad bi primio loptu u izglednoj situaciji, spretno je razrješavao u korist protivnika. Nakon mnogih šansi jednu je konačno realizirao Pero. Izjednačio je Vujo, nevjerojatnim udarcem glavom nakon snažnog centaršuta Davora. Uporni Pero je dugo dribljao po desnom krilu i konačno oštro centrirao pred gol gdje se po običaju nalazio Čarli i ovaj puta odmah pucao i pogodio gol. Vujo je pogodio penal, a zatim u gužvi pred sjevernim golom točno pogodio Desu koji je točno pogodio gol. Izjednačio je Joža iz penala. U igri za pobjednički gol Joža je povukao po lijevom krilu, odigrao dupli pas s Čarlijem, a kad je uža obrana očekivala šut, prosljedio loptu na desno do Pere. Pero, koji je danas već vukao šest kilometara na Prvenstvu Zagreba i istrčao cijeli hakl, konačno se razmekšao i umjesto uobičajenog topovskog udarca pokraj gola nježno plasirao pored Vlade.

Ovaj hakl će vjerojatno ostati zapamćen i po brojnim ispucavanjima lopte izvan ograde te je u nekoliko navrata bio ugrožen rekordni Ninekov šut preko teniskog šatora; najviše mu se približio Štef šutem preko nasipa, ali kako je Sava u koritu, a i flos je ponovno postavljen, lopta je nakon desetak minuta pronađena.

Ako ne prepoznajete mladiće na slici koji dodatno rade nakon hakla, to je zato što je Ivica Pajer zamijenio tenisice Borovo model 1953. sa Adidas model 2005. Pretpostavljam da je puno lakše prepoznati debeljka koji se izležava iza Ivice, oprezno se pridržavajući za utežić jer bi klupa mogla pući pod neubičajenom težinom: da, to je Tomislav Kiš, a pažljivi promatrač može primjetiti da je smršavio te mu se iza trbuščića čak nazire nos!

Nakon dužeg biranja, Bruno i Vlado su otišli svaki na svoju stranu. Pred kraj se pojavio i Joža, ali ga nisu primili. Vrlo fer su si pomagali u penjanju stepenicama do pive.

Ova haklerska godina odvija se u znaku ključeva. Nakon prošlotjedne predstave Dugoga i Dese i stalne predstave Paje sa ženinim ključevima, ove subote su nastupali Anga i Joža. Prvo je Joža donekle oponašao Pajera te kanio otići doma po ključeve jer je ustanovio da je vozio auto ženinim ključevima. U postupku presvlačenja i spremanja stvari u ormar Staroga otkrio je svoje ključeve u svojem džepu u svojim hlačama. Anga je bio manje maštovit i u potpunosti ponovio je postupak Dugoga i Dese, tj. zaključao si je ključeve u ormaru. 

Zemljani teren je i nadalje neupotrebljiv pa smo i opet igrali na betonu. Izabrali smo se šest - šest, a kad se pojavio Pajo, dogovoreno je da za svaku stranu igra po poluvrijeme. Naravno da smo dogovor zaboravili pa je cijelu utakmicu igrao za jug. Kao igrač viška presjekao je dosta lopti, a nekoliko puta i odlično počeo akcije. Budući da pišem nakon tjedan dana više se ničega ne sjećam. 

Počelo je tradicionalnim ritualom: većina se zagrijava s "iz rende", a Dugi i Desa provaljuju u vlastiti ormar jer su obojica zaključali svoje ključeve u ormaru računajući da će onaj drugi svakako uzeti ključeve sa sobom. Presudni utjecaj na hakl imao je Vuko jer je predložio sastave, a i maštovitom igrom pred protivničkim golom znatno je doprinio pobjedi sjevera. Nakon dugog otpora juga, i četiri promašena penala sjevera, nekoliko pogrešaka juga i pobjednik je odlučen. Snažna igra Davora i Pere ostavila je dubok utisak na većinu protivničkih potkoljenica. Na kraju Pero nije imao vremena za pivu jer sutra kreće na klupske pripreme na Kromplatz i samo usput stigao dobaciti "... i ne zaboravi napisat da sam zabil dva gola!"

JJ