Knjiga hakla - od 1. siječnja 2004. do vječnosti

(drugi puta, prethodne knjige izgorjele u požaru oko 1970.) 

1. Dio I. - godina 2004.

2. Dio II. - godina 2005.

Dio I. - godina 2004.

Četvrtak, 30. prosinca 2004., betonsko igralište, 19:00 - 20:20

Sjever: Bruno, Joža, Njonja, Desa, Nino  - Jug: Grozni, Vlado, Anga, Tom, Pero 8:5

"Drugovi, mi smo upozoravali!" Nekima je odmah izgedalo da predloženi sastavi nisu uravnoteženi. Veći dio susreta vodstvo je bilo znatno uvjerljivije nego na kraju. Sjever je relativno lako postizao golove, najčešće iscrpivši strpljenje Groznog, a onda, kad on uđe u napadača, lopta uđe u gol. S druge strane bilo je lijepih dodavanja Toma sa krila do Vlade koji je na različite načine ispucavao loptu pored dobro branjenog gola sjevera. Pri kraju susreta Pero solo akcijama smanjuje razliku, a onda Njonja polaganom plasiranom loptom zaključuje posljednju ovogodišnju utakmicu.

Utorak, 28. prosinca 2004., betonsko igralište, 19:00 - 20:15

Sjever: Desa, Danijel, Pero  - Jug: Vlado, Joža, Grozni, Nino 3:10

Počelo je tri protiv tri, s namjerom da okašnjeli Joža upadne za, pretpostavljeno, slabiji jug. Kad je Joža ušao, "slabiji" jug je vodio s 1:0. Nastavak je bio prava predstava. Sjever se trudio svim silama, a jug je postizao nevjerojatne golove: iz mrtvog ugla od obje stative, Vladin plasirani udarac preko pola terena pored skamenjenog Dese, pa bezbrojne polukontre. Sjevernjaci su neko vrijeme vikali jedni na druge, da bi na kraju jedino Desa ustrajao u podučavanju suigrača. Naravno da su se oni tim  više veselili smiješnim golovima koje je primao. Vrhunac je bio kad se nakon naguravanja četvorice igrača pred golom sjevera lopta odbila u zrak, a svi  igrači odustali od daljnje borbe i ostavili Desu samog da dočeka da lopta padne. Desa, zanesen borbom i vičući na suigrače ne primjećuje da je ostao sam i pokušava loptu odmah iz zraka ispucati u kontru, ali neobranjivo pogađa vlastiti gol.

Utorak, 7. prosinca 2004., betonsko igralište, 19:00 - 20:00

Sjever: Grozni, Joža, Tom, Bubi  - Jug: Vlado, Anga, Desa, Nino 5:10

Grozni i Nino tvore savršen tandem. Lopte koje idu pored gola Grozni vješto skreće u gol. Lopte koje idu u gol, bez obzira s koje daljine, Grozni ne dira. Šteta što nisu igrali skupa. Za čas je 4:0 za jug. Kao što biva u takvim situacijama, lopte sjevera nikako da uđu u protivnički gol. Konačno Bubi probija led. Ustrajnom igrom dolazi se do 6:5, a onda opet nastupa Grozni. Prvo uspijeva raširiti noge kad Nino puca iz mrtvog ugla. Kratkotrajni uzlet juga skrhan je u tri sljedeće neobrane Groznog. Na kraju proglašava sve druge krivcima za poraz i pretestno odlazi doma ne ostajući na pivi.

Subota, 4. prosinca 2004. trava - blato, 15:00 - 16:30

Sjever: Anga, Majstor, Vujo, Desa,  - Jug: Vlado, Joža, Nino, Danijel 3:5 

Opet podjela koja nije slutila na dobro. Na sjeveru svi koji mogu trčati i dodati, na jugu dva sporohodna i dva brzonoga. Počelo je prema očekivanju - Vlado krajnjim naporom sustiže loptu koja se odbila od stative i sebi zabija gol. Apsolutna nadmoć sjevera uz rijetke udarce juga, najčešće preko cijelog terena. Jug postavlja jedinu moguću taktiku. Igra bunker i očekuje nešto od svoja dva mladca. Nakon 3:1 za sjever, Danijel i Nino iskorištavaju kontre, a Joža penal. Igra se do pet i Nino je još jednom pobjeđiuje u duelu pred sjevernim golom i lopta jedva ulazi u gol. 

Četvrtak, 2. prosinca 2004., betonsko igralište, 19:00 - 20:00

Sjever: Bruno, Anga, Desa, Nino  - Jug: Grozni, Vlado, Joža, Krešo 10:6

Sastavi su birani kao da će još doći Štef i Bubi. Oni su se međusobno tražili po teretani pa je utakmica završila bez njih. Tako su na istoj strani igrali tri (trenutno?) najsporija igrača. Pri tom je još Grozni imao grozan dan - pojedinačno je postigao najviše golova. Dva za svoje (iz igre i iz penala), te dva za protivnike (jednom u prazan gol, drugi puta pored Vlade na golu). Vlado je opet igrao svoju taktiku - navuče svoju obranu u napad, a onda ostavi loptu protivnicima. Anga je pogađao kao i obično, a izrazito je išlo mladog oca Ninu. Rezultat utakmice, osim na samom početku, oscilirao je na 3 do 5 golova razlike.

Utorak, 30. studenog 2004., betonsko igralište, 18:45 - 20:15

Jug: Bruno, Anga, Ivan - Sjever: Vlado, Joža, Štef 11:10

Utakmica vrlo slična onoj prije tjedan dana; jug veselo zabija golove,  Desa viče na sina. A onda, kod 10:5 za sjever, najavi se da se igra do 12 i sjeveru se odsjeku noge. Nakon svakojakih pogrešaka sjevera Ivan izjednačava na 10:10. Rrekreativci žele na teren - već smo im oduzeli petnaest minuta pa se igra za zadnji gol. Vlado to ne može otrpjeti, uzima loptu i sam je vodi, iako su mu i Štef i Joža naprijed, na krilima. Joža predviđa razvoj događaja i svom snagom šepesa prema svom golu. U međuvremenu Vlado se spotakne preko lopte baš pred Ivanom, koji vodi loptu prema protivničkom golu. Joža još jednom predviđa događaje, naime da će Ivan slabo udariti loptu, te da će lopta prekasno stići u gol, naime kad Joža već prošepa pored njega. Točno je predvidio. 

Subota, 27. studenog 2004. trava - blato

Jug: Njonja, ???, ???, Danijel - Sjever: Vlado, Joža, Vujo, ??? 3:1 ???

a popil sam samo jednu pivu! 

Četvrtak, 18. studenog 2004., betonsko igralište, 19:00 - 20:00

Sjever: Anga, Desa, Štef (, Marko)  - Jug: Vlado, Joža, Nino (, Čarli) 10:2

Počelo se tri - tri, relativno ravnopravno, ali uz prepoznatljivu nadmoć sjevera (do 2:1). Pojavio se Čarli i počeo zapomagati da njega nikad ne primamo kad zakasni, da bi druge sigurno primil i protestno otišao u teretanu. Sućutni Nino prekinuo je utakmicu i pretražio nasip i klub ne bi li našao partnera nesretnom Čarliju. Pojavio se s Čarlijem i Markom (trenerom). Svaku dilemu tko će kamo u začetku je spriječio Čarli rezolutnom izjavom da neće on s nekima. Logično, što će jedan mladi brzac Marko u momčadi koja ionako gubi, čiji Joža i Vlado ne mogu hodat, a Nino juri terenom i ispucava lopte preko ograde. Čarli se u potpunosti uklopio u momčad. Naizmjence s Vladom namještao je protivnicima golove. Niti za jedan gol nije kriv Joža jer se nije niti pomakao tijekom utakmice. Vladini stalni sukobi sa vlastitim čepovima na tenisicama završavali su kobno po njega - on leži na betonu, lopta čeka protivnika. Pedeset posto od dva postignuta gola za  jug postigao je sjevernjak  Marko s polovice terena u vlastiti gol, nedostižno za Angu. Desa i Štef su se nadmetali u ubacivanju lopte u prazan protivnički gol. Svi su revno prihvatili prijedlog da utakmica završi ranije.

Utorak, 16. studenog 2004., betonsko igralište, 18:45 - 20:15

Sjever: Bruno, Anga, Desa, Tom - Jug: Vlado, Čarli, Joža, Emil, 10:8

Nakon deset dana odsustva zbog otečene desne noge pojavio se Joža i počeo davati golove. Za čas je bilo 4:0 za jug. Najzanimljivij gol je bio iz slobodnog udarca s pola metra od gola, kad su se sjevernjaci sabili na svoj gol, a Bruno još zablokirao loptu prema jugu. Joža je pucao suprotno od očekivanja, ne u gol već u Brunu od kojeg se lopta odbila u gol. Nakon 4:0, igra se naprasno promijenila. Raspoloženi Anga pogađa gol od kud god da puca, a vratari juga se vješto izmiču. Na kraju je sjever imao inicijativu, ali joše jedan dobar šut Ange rješava utakmicu.

Subota, 6. studenog 2004. 

Zapad: Stari, Grozni, Njonja, Anga - Istok: Vlado, Joža, Vujo, Desa 1:6

Opet se igralo uz Brankov balon. Sredina terena bez trave, ali djelomično blatna, a pred golovima trava u busenima. Njonja je prijepodne odveslao daljinsku regatu i to se poznalo na igri. Prvo mu je Joža oduzeo loptu pred golom i postigao prvi gol. Kasnije davno neviđen prizor: Njonja je izgubio duel s Vujom i još se prekotrljao travom! Bilo je šansi s obje strane, ali se u zoni šuta zbog busenja teško kontroliralo loptu i postizalo golove. Zapravo je jedini Vujo svako toliko pogađao gol pa se vikalo na Groznog. Zapad je pokušao i sa zamjenom strane, ali i dalje samo Vujo zabija golove. Pred kraj Joža i Vujo šepaju, ali ni to ne pomaže - još jednom Vujo pogađa iz daljine.

Stiglo pismo iz Amerike! Piše Pero i ne može se načuditi hvalama na račun igre Maria, 

"...Ma vi mene zezate to da je Vekic toliko dobar u nogometu!!! Pa ja znam kada sam igrao sa njim pa ono vrtio sam ga tak da je skoro bankrotiro koliko mi je trebao isplacati za vrtuljak.:))))) ... " Javlja da su i tamo organizirali nogometnu ligu i " ... mi smo tu oformirali svoju ekipu za hakl, i igra se svaku srijedu i nedjelju navecer,u dvorani na nekom tepihu, na one vece golove.To je cijela neka mala liga ima 18 ekipa i ono spila se na bodove cijeli semetar i onda kao zavrsnica. Nije lose u svojoj ekipi imamo dva talijana, njemca, sest amera, ja ko Hrvat i dva Srbina i jos jednog kanadana i jednog turcina. Nije lose za sada smo medu prva dva tima po bodovima. naravno golgeter sam ja, sto ces stara skola malo lijevo,malo desno, lakat pod bubreg i gol, haha!!
Evo toliko za sada,pozdrav preko bare!!!! " 

Kaže da će poslati i izvješća s tamošnjih haklova. Bravo Pero!

Četvrtak, 4. studenog 2004., betonsko igralište, 18:30 - 19:45

Sjever: Anga, Vujo, Nino - Jug: Grozni, Joža, Desa, Krešo  8:13

Ono sa umjetnom rasvjetom na zemljanom terenu bilo je kratka vijeka. Miljenko se buni da se Elektra buni da se mora povećati instalirana snaga.

Pri izboru je zgledalo da je ovo optimalna trojka od sedmorice prisutnih. Četvorka je uspijevala razvući igru i stvarati šanse. Prvo osjetno vodstvo uslijedilo je nakon nekoliko preciznih udaraca Dese iz daljine na prazan gol i Krešinih zakucavanja nakon brzih izmjena lopte cijele navale juga. Trojka je krenula na sve ili ništa, pristigla rezultat, ali nekoliko kontri i utakmica je odlučena. 

Utorak, 2. studenog 2004., betonsko igralište, 18:30 - 19:45

Sjever: Bruno, Njonja, Anga, Desa, Štef - Jug: Vlado, Joža, Majstor, Nino, Krešo  8:3

Po sastavima teško bi se prognozirao završni rezultat. Dvije nespretne Vladine intervencije dale su naslutiti drugačiji  nastavak. Prvo je izmijenio pet lopti sa Štefom po korner liniji na pola metra od vratnice dok je nije priveo pred gol.  Štef je jednostavno ugurava u gol. Drugi puta, kad u napad dolazi Desa a blokira ga Nino, Vlado hrabro napušta gol i ulijeće, ali ne u Desu već u Ninu pa Desa ostaje slobodan pred praznim golom. Angažirana igra juga ipak daje rezultate. Sabijaju sjever na njihovu polovicu. Konačno Krešo realizira dodavanje Nine, pa Nino špicom vara Brunu, pa Joža s pola igrališta pogađa gol a Bruno od Nine ne vidi loptu. Još jedna špica Nine, penal Jože, skakutavac Kreše i konačno penal Vlade zaključuju utakmicu. Nije pomogao ni legendarni Njonjin finiš.

Subota, 30. listopada 2004. 

Istok: Grozni, Njonja, Desa, Tom - Zapad: Čarli, Vlado, Joža, Anga 2:5

Efekat staklenika i globalno zatopljenje ostavilo je dubok trag na subotnji hakl: otprilike do gležnja. Toliko je na kraju hakla bilo vode po igralištu. Na početku bilo je samo jezero u sredini igrališta pa su golovi postavljeni istok - zapad, uz Brankov teniski balon. Kiša je padala cijelo vrijeme, a na momente je pljuštalo. Igralo se u kratkim rukavima jer je ipak bilo prilično toplo, a dugi rukavi uz ovu kišu sigurno bi težili nekoliko kilograma. Nekolicina su zakasnili - Anga i Tom ušli su kod 2:0 za zapad, a Dugi i Bruno zadovoljili su se petminutnim promatranjem pod kišobranom. Najuporniji gledalac je bio je Branko koji je pod svojom nadstrešnicom pleo ljestve od konopaca; ako jednog dana netko padne s balona krivac je ili Grozni ili Vlado. Branko je ispustio važne čvorove svaki puta kad bi pao sa stolca, a prvi puta pao je sa stolca od smijeha kada je Čarli napucao Groznog iz blizine i, dok je Grozni trljao oči, zabio mu prvi gol. Iako je smiješnih situacija bilo mnogo, Branko je drugi puta pao sa stolca tek kad je Vlado uz puno žara i muke uspio iznijeti loptu iz jezera, ravno pred Njonju koji ga je, podbočivši se, mirno čekao i gurnuo mu loptu u prazan gol. I inače je Vlado talenat za ovu vrstu terena: svaki puta kad je vodio loptu, neminovno ju je doveo u neku mlaku iz koje je nije mogao ispucati. Što je utakmica više odmicala, isto se sve češće dešavao i drugima jer je vodostaj neprestano rastao. Pri izvođenju penala, Joža je prebacio veliku baru na sredini terena, ali se lopta zalijepila par metara pred golom. Njonja je opet suvereno vladao močvarom i usprkos početnom vodstvu, zapad nije imao izgleda za pobjedu. Ipak, svi smo uživali pa i Čarli koji je nekoliko puta žmikao odjeću i jedini bio glasovao protiv zemljanog terena, za betonski.

Utorak, 26. listopada 2004., travnati teren, UMJETNA RASVJETA! 18:30 - 20:00 

Sjever: Bruno, Vlado, Čarli, Joža, Desa - Jug: Grozni, Anga, Nino, Krešo  6 : 5

San generacija haklera se ostvario: svoja lopta pod svojim nogama, svoje blato po terenu, svoje svjetlo sa svojih stupova (tenisačkih),  slobodna Hrvatska. Naravno, kao i u svim tranzicijama, postoje mali problemi: ne zna se koji prekidači uključuju koje svjetiljke pa se bune tenisači, susjedstvo, komarci, ekolozi; cijela rasvjeta je s iste strane igrališta pa se nema najbolji trodimenzionalni zor, ali to i onako većina haklera nema ni inače; pretežno monokromatska živina rasvjeta otežava razlikovanje boja pa je teško vidjeti hodaš li bo travi ili po blatu - razlikovanju suigrača i protivnika to ne smeta jer se i onako više prepoznajemo  po glasanju i, hm, mirisu.

Nova kvaliteta urodila je i novim plodovima: prvi puta hakler je vlastitom nogom prepucao teniski šator! Bravo Nino! Evo što kaže: "Došla mi je brza i skakutava lopta pred protivnički gol i morao sam hitro reagirati jer se već približavao Joža i kroz koju minutu sigurno bi stao između mene i gola. Odlično sam zahvatio loptu. Srećom, večeras nije bilo niti helikoptera, niti paraglajdera, niti cepelina* pa je lopta nesmetano preletjela teniski balon. Bio je to veliki korak za haklerstvo, a velik korak i za mene,  jer sam morao kroz mrak otići oko balona te istražiti grmlje oko Veslačke i Savske ceste da pronađem loptu. Hvala svima koji su mi u tome pomogli, a pozdravljam obitelj, rodbinu, prijatelje i znance, a naročito Peru iz Amerike koji je proljetos umalo prebacio željeznički nasip!"

Bilo nas je neparno, ali je utakmica bila neizvjesna do kraja, kad Anga u maniri Groznoga gubi loptu pred svojim golom.

------------
*cepelin - letjelica čije je bitne elemente izumio Zagrepčanin David Shwarz; poslije njegove smrti naivna udovica prodaje nacrte grofu Zeppelinu koji letjelicu patentira na svoje ime. Vidi detaljnije!

Subota, 23. listopada 2004., travnati teren, 17:15 - 18:30 

Sjever: Čarli, Anga, Desa, Tom - Jug: Vlado, Joža, Vuko, Štef  3 : 8

Sunčano vrijeme, mlake, blato i brazde automobilskih guma. Lopta gnjecava. Južnjaci fjakasti. Štef malo sporiji nego inače. Vlado malo nespretniji. Vuko malo nelogičniji, Joža vrlo glasniji. Uobičajena akcija, sjever: Čarli na golu, Tom dva metra lijevo i naprijed, Desa dva metra desno i naprijed, Anga četiri metra ispred svog gola. Golman juga usporeno kotrlja loptu (Vlado, Vuko ili Štef). Jedan južnjak staje na lijevi, a drugi na desni protivnički korner. Joža staje u sredinu i počinje vikati na svog golmana. Golman sve brže kotrlja loptu i kad su svi južnjaci na četri metra od sjevernjačkog gola, spotiče se i predaje loptu Angi. Anga, Desa i Tom izmišljaju varijante kako provući loptu kroz nebranjeni gol. Katkad i promaše i onda se pokušavaju svađati, ali im to ne ide ni blizu kao južnjacima. Bez obzira na jasan rezultat, čvrsto rade i na drugim aspektima igre. Za kornere su postavili jasna pravila: svaki korner za sjever je treći; ako se jug ne slaže, mora dokazati da nije treći. Svaki korner za jug je prvi; ako se jug ne slaže, mora dokazati svaki bivši korner.  Svako nesuglasje, mucanje ili predugo razmišljanje strogo se kažnjava i dokaz je da jug niti je imao, niti ima, niti će ikada imati korner. Ako je ipak nešto sumnjivo, onda je 2:0 u kornerima za sjever. Budući da je vodstvo od pet, šest golova teoretski čak i dostižno, Desa najavljuje skraćenje utakmice, a Čarli svakih pet minuta kuka kako je krajnje vrijeme da završimo. Budući da je jug istrošio sav natjecateljski naboj na međusobna prepucavanja, nitko se ne protivi ranijem završetku.

Četvrtak, 21. listopada 2004., travnati teren, 18:30 - 19:45

Sjever: Grozni, Čarli, Anga, Desa, Tom - Jug: Bruno, Vlado, Joža, Nino, Mario  0 : 2

Nismo znali kako Vekić igra nogomet ali je nakon dvije minute i 2:0 barem nekima bilo sve jasno. Joža i Anga su zatražili promjenu sastava. Iako je bilo i protivljenja Desa i Nino su zamijenili strane.

Sjever: Grozni, Čarli, Anga, Tom, Nino - Jug: Bruno, Vlado, Joža, Desa, Mario  8 : 7

I u ovom sastavu sjever je uvjerljivo poveo. Pri 6:2 zamijenjene su strane. Pod slabijom rasvjetom na sjeveru izgleda da se je zaista teže braniti; jug je došao na gol razlike, pa Grozni izvodi loptu tj. povećava se razlika, pa izjednačenje. U igri za pobjednički gol opet Mario najbrži i najsnalažljiviji. Mario je svakako otkriće, igrao je odlično i podigao kvalitetu cijele igre. Dobro je istrčao i Nino, ali su mu danas (dobri) šutevi završavali malo pored gola. Konačno da su jednom najmlađi bili i najbolji na terenu!

Utorak, 21. listopada 2004., betonsko igralište, 18:30 - 19:45

Sjever: Grozni, Anga, Desa, Tom - Jug: Bruno, Vlado, Joža, Nino 7:10

Dan je postao prekratak za zahtijevne haklere pa smo se preselili na beton, pod rasvjetu. Ispravna je samo južna lampa pa se igralo na pola igrališta. Zbog premalog terena nismo mogli primiti u igru neke koji su zakasnili (Desa je lijepo rekao, nema kašnjenja!). Počelo je uvjerljivijom igrom sjevera i uskoro je bilo 3:1, uz znatno više šansi i kornera za sjever. Jedan precizni i snažni šut Nine, pa Joža presjeca jednu loptu, pa penal i rezultat se dugo kreće oko gola razlike. Na rubu živaca raspravlja se o broju kornera.

Vrhunac današnje igre je procjena lopte koju je jug ispucao prema svom korneru i svom desnom autu. "Bil sam pol metra od lopte i najbolje sam videl: korner je!" (Desa). "Bil sam točno u simetrali kuta kroz koji je lopta prošla; pozivam se na nacrtnu geometriju, ortogonalne projekcije, aut je!". "Kaj god! Pa valda je Desa s pol metra točnije videl. Korner je!" (Tom) "Ne treba mi nitko niš reć, točno sam videl, aut je" (Vlado) "Točno se je vidjelo, pola metra u korneru" (Anga) "Ljudi, što se svađate, pa i malo dijete bi vidjelo da nije korner" (Bruno). "Niš nisam videl, korner je!" (Grozni) .... Uglavnom, sjever je zapucao penal, jug se totalno konsolidirao i rutinerski priveo utakmicu pivi. 

Subota, 16. listopada 2004., travnatiji dio blatnog igrališta, 17:00 - 19:00

Sjever: Vlado, Joža, Anga - Jug: Čarli, Njonja, Desa 4:10

Njonja je prejak na ovakovom terenu. Najjači u duelu, najbrži po klizavoj travi, najpreciznijeg šuta. Ni Čarli ni Desa nisu bitno mogli pomoći sjevernjacima. Vlado je još malo odmogao.  Velika lokva pred južnim golom zaustavljala je napade sjevera. S vremenom se lokva pretvorila u žitko blato kojom je Njonja suvereno vladao. U sumrak su poraženi tražili izmjenu strana, pa kad je Anga zabio gol, izgledalo je da je u stranama prevaga. Slijedilo je otrežnjenje - još tri brza gola Njonje & comp. pa se otišlo na pivu.

Utorak, 28. rujna 2004., travnati teren, 18:30 - 19:30

Sjever: Bruno, Čarli, Anga, Desa, Tom, Juka - Jug: Grozni, Vlado, Joža, Dugi, Štef, Nino  4 ili 5:1

Igra kao iz snova za sjever, a noćna mora za jug. Dva bezazlena napada sjevera i utakmica je riješena. Desa dva puta centrira s desne strane, 

svaka čast njegovim prodorima, ali situacije su bile potpuno bezopasne za jug. Prvi puta lopta dugo plovi zrakom prema Vladinom golu, uz drugu stativu dežura Čarli. Južnjaci se raspoređuju u kontru, a Vlado, kao hipnotiziran, ostaje nepomičan uz prvu stativu. Čarli podmeće nogu - 1:0. Drugi Desin centar ide šest, sedam metara ispred gola. Dugi ga presjeca dodavanjem golmanu. Avaj, Vlado je na izletu do Čarlija, pet - šest metara ispred i dva - tri metra desno od gola i to je 2:0. Jug se trudi, napada, pogađa stative. Lopte poskakuju na džombama pred sjevernim golom (kako nas je previše, tj šest protiv šest, da bi povećali teren sjeverni gol je izvan utabanog, ćelavog dijela terena u busenimna trave). Sjever vještije broji kornere, ali jug ipak izvodi dva penala, naravno, bez pogodka. Sjever uspijeva još jednu loptu uputiti prema golu juga i ona, naravno, ulazi, 3:0. Konačno Nino smanjuje iz penala pa Desa odmah proglašava mrak i da su svi kreteni koji su nakon njega došli na hakl i da kaj nemremo jedanput ko ljudi doć oko podne da po dnevnom svjetlu završimo hakl. Ne nailazi na podršku ni u vlastitim redovima (tek se igra 45 minuta). Opet opsada sjevernog gola, svjetlo s tenis terena zasljepjuje i inače slabovidne južnjake. U jednoj kontri Juka postiže lijep, zadnji pogodak. Juka je u zadnjih mjesec dana ostvario nevjerojatan napredak; od borbenog, brzog, naivnog, nespretnog veslača, razvio se u sveprisutnog presretača protivničkih akcija, dobrog dodavača, a eto i sve boljeg realizatora. Hrvatski hakl ima svjetlu budućnost (ne samo zbog svjetla s tenis terena)!

Subota, 26. rujna 2004., travnati teren, 17:30 - 19:00

Sjever: Vlado, Emil, Anga, Tom - Jug: Joža, Vujo, Desa, Nino  6:6

Golovi su zbog blata primaknuti tenis terenu. Prvi dio igre označio je Luka koji se pentrao po stupovima rasvjete kako bi napravio što bolje snimke. U tom djelu jug je premoćno vodio. Drugi dio igre označili su Branko i Borna popravljajući mokre teniske terene tenisitom i dižući oblake prašine. Maglu je bolje iskoristio sjever i smanjio rezultat. Zadnjih pola sata igralo se po mraku. Sa svjetlom s teniskih terena u leđa, sjever je izjednačio. Nije bilo ni jedne Stele, ali i Žuja je zakon.

Ovako nas, vjerojatno, doživljavaju žabe, žohari, protivnici, skakavci, miševi i ostali gmizavci:

a ovako nas, vjerojatno, doživljavaju ptice, komarci, piloti, muhe. Uz pogled na ovaj sklad prirode i društva, ne mogu a da ne uskliknem zajedno s  Pjesnikom:  "... dođi da se diviš, poželjet češ, ovdje da živiš, da ti se dijete, u slobodi rodi, prijepodne, na vodi, poslije podne, što godi, na pivi sa svima, haklerima!"

Četvrtak, 23. rujna 2004., travnati teren, 18:00 - 19:20

Sjever (stari): Čarli, Vlado, Stari, Joža, Emil, Anga, Desa  - Jug (mladi): Grozni, Vujo, Štef, Tom, Nino, Juka, Krešo   0:4

Mladi su se pokazali kao iskusni birači. Proglasili su mladima Groznog (što bismo im lako oprostili), Vuju i Štefa. Na terenu prepunom igrača bolje su se snalazili mladi i udarali što stignu. Dugo nije postignut gol, a onda je Nino ispucao loptu koju je s druge strane blokirao Joža. Lopta je minimalno promijenila položaj, a Jožino koljeno dovoljno da Joža više ne uđe niti u jedan duel i da bude sretan što uopće može hodati. U nastavku iste akcije Nino gotovo iz mrtvog ugla pogađa prve rašlje. Stari su nekoliko puta što iz igre, što iz penala pogodili stativu, a mladi u redovitim razmacima postižu golove i postižu jedan od najčišćih rezultata ove haklerske sezone.

Utorak, 21. rujna 2004., travnati teren, 18:30 - 19:40

Sjever (stari): Grozni, Vlado, Joža, Emil, Anga - Jug (mladi): Desa, Tomo, Nino, Juka   4:2

Emil je donio novu Nika loptu. Nešto manjeg obujma, čvrsto napumpana i tvrda više je odgovarala boljim tehničarima, dakle starima. I opet je bilo dosta uvjeravanja tko je star, a tko mlad. Čim je igra počela, starci su iskoristili prednost nove lopte i snažnim i preciznim udarcima Jože i Ange na dodavanje Emila, te penalom Groznog poveli s 3:0. Mladi se nisu predavali i s dva pogotka Toma smanjili su na 3:2. U igri za zadnji gol, u mrklom mraku, Emil, okružen Ninom i Tomom, preko glave nabacuje pred gol, a Joža volejem iz zraka zaključuje utakmicu.

Subota, 18. rujna 2004., travnati teren, 17:30 - 19:00

Sjever: Vlado, Dugi, Anga, Vuko, Tomo - Jug: Čarli, Joža, Vujo, Tom, Desa   6:5

Svake godine otprilike u ovo vrijeme dođe na hakl Tom iz Amerike. Na proputovanju iz Malinske te nakon prigodne operacije, popravka zuba ili pranja rublja, nazove nekog od haklera i pojavi se. Malo je promijenio image; ne hoda niti vrteći jo-jo, niti tehnicirajući nogometnom loptom; ne nosi ni surf. Kosa mu je pobijelila, a ove godine šepa na lijevo jer nakon napada išijasa ne osjeća prste na lijevoj nozi. Naravno da se kao takav skladno uklopio u ekipu juga iako nije mogao zasjeniti domaće talente (abecednim redom: Čarlija, Desu, ...).

Na terenu se pojavio i Nino, ali, da nas ne bi bilo neparno, plemenito odustao od hakla i otišao na neku obiteljsku feštu, vjenčanje, krstitke, što li?

Veći dio utakmice vodio je sjever. Jug je izborio gomilu kornera, ali je pogađao tek svaki treći penal. Upornom igrom ipak izjednačuju pa i prelaze u vodstvo, a tada u jednoj minuti primaju  dva gola što odlučuje pobjednika.

Utorak, 14.rujna 2004., travnati teren, 18:30 - 20:00

Sjever (stari): Vlado, Joža, Dugi, Anga, Vuko, Desa - Jug (mladi): Tom, Čupin, Nino, Juka, Oliver, Denis   4:6

Sastav sjevera i rezultat je približan jer ovo pišem nakon tjedan dana, a upitno je jesam li se toga sjećao i za vrijeme igre. Sjećam se samo da su na sve strane zujali nekakvi dvometraši, da nikad nisam smio zaustaviti loptu jer bi taj čas dojurio netko i ispucao je zajedno s mojom nogom. Starci (mi) bili smo vrlo zadovoljni što smo uopće postigli koji gol; mladi bi sigurno zabili više da ih nije bilo previše pred našim golom pa se često sami nisu stigli izmaći vlastitim loptama koje su išle u naš gol. 

Subota, 11.rujna 2004., travnati teren, 17:30 - 19:00

Sjever: Grozni, Joža, Anga, Desa - Jug: Dugi, Majstor, Vuko, Nino  6:7

Nino je dopunio Desinu aparaturu kolutom za namatanje crijeva (vidi sliku), te je teren dobro pripremljen za susret.

Igra je bila ravnopravna iako su južnjaci golove postizali samo iz penala (od prvih pet golova četiri je postigao Dugi iz penala). Kad je konačno Dugi promašio penal, sjever je izjednačio pa poveo. U euforiji i Grozni sa gola kreće u napad, pa u protunapadu dolaze Vuko, Nino i Majstor protiv usamljenog Jože i postižu drugi gol iz igre.

U igri za pobjednički gol Joža i Anga neoprezno ostavljaju Desu i Groznog samog u obrani te Nino odlično koristi dodavanje Vuke preko cijelog terena i snažnim udarcem pogađa obje stative i lopta ulazi u gol.

Četvrtak, 9.rujna 2004., travnati teren, 18:30 - 20:00

Sjever (niski): Vlado, Joža, Emil, Desa - Jug (visoki): Stari, Anga, Nino, Oliver, Juka   6:6

Desa se pojavio i iz tajnog skrovišta izvukao crijevo te zalio teren vodom, pa mu nismo mogli odbiti prigovor na predložene sastav stari - mladi. U trenutku dogovora još nije bilo Staroga, pa bi tako Desa bio najstariji u mladoj momčadi. Na njegovo inzistiranju zamijenio je stranu s Angom, pa smo podijeljeni na niže od 190 cm i više od 190 cm. Jureći na hakl, Stari je potrubio kako bismo i njega birali što nas je ponukalo da smjesta počnemo dok smo još četvorica protiv četvorice.  Iako su dugački svojom visinom i kretanjem ispunili teren, više su šansi stvarali sjevernjaci. U jednoj takovoj šansi, kad su južnjaci izigrani i gol bio prazan, u teren je utrčao Stari i obranio gol. Samoproglašenjem počeo je igrati za visoke. Dugački su najavili visoku igru, jer su, kao, u prednosti pri visokim loptama. Prvi gol utakmice postignut je glavom, ali ne visokih već niskih. Desa je centrirao s desnog krila, visokima neugodno, negdje ispod pazuha, točno Joži za glavu. Kasnije su visoki poveli, uglavnom golovima Ange iz penala. Ton igri davao je Stari, presjecajući lopte rukom, izmišljajući kornere za svoju momčad, a ne priznavajući protivničke. Čim su poveli pokušao je prekinuti igru uobičajenim štosevima da žuri na svadbu. Zadnji gol je bio ponovljeni prvi, samo što je sad centar bio po zemlji, pa je i današnji hjakl završen prijateljskim rezultatom.

Utorak, 7.rujna 2004., travnati (prašnati) teren, 18:30 - 20:00

Sjever: Vlado, Anga, Emil, Nino, Tom - Jug: Joža, Dugi, Štef, Vuko, Luka   5:5

Iako se haklalo cijelo ljeto, današnji hakl je proglašen službeno  prvim u jesenskoj sezoni. Dio terena s kojeg je oguljena trava prekriven je s nekoliko centimetara prašine. Uz teniski teren je napravljen novi šaht s vodom, ali Desa je otišao na put, a crijevo nekamo sakrio. Kasnije smo saznali da su se tenisači žalili zbog oblaka prašine koji se širio s nogometnog terena. U takovoj atmosferi najviše su golova postigli izvođači penala, za sjever Tom (3), a za jug Dugi, koji je postigao i izjednačujući gol kojim je završena utakmica.

Zbog obveza webmastera u ispitivanju i korekciji saliniteta mora do rujna neće biti novih izvješća! Hakl se, naravno, i dalje održava utorkom i četvrtkom s početkom u 18:30, a subotom u 16:30

Subota, 10. srpnja 2004., travnati teren, 17:00 - 18:30

Sjever: Čarli, Anga, Tom, Nino, Bubi - Jug: Grozni, Vlado, Joža, Desa, Alen 4:8

Opet je Grozni odlučio utakmicu. Pogodio je tri penala, a nije primio niti jedan glupi gol. Sjever se maksimalno trudio. Gađajući gol barem su deset puta prepucali baraku (u daljnjem tekstu bespravna gradnja) i ogradu tenis terena. Iznad Savskog nasipa održavao se aeromiting i nikad nismo znali juri li Nino ili Bubi ili obični avion te je li probijen zvučni zid migom ili zid  bespravne gradnje loptom. Da bi zakašnjeli Nino imao para, priveo je Alena s tenis terena. Kao tipičan predstavnik vrlog, novog svijeta, Alen je odmah izjavio da izvrsno igra nogomet i da ne mora zažnirati tenisice, pa su se i one povremeno uključivale u aeromiting. Postigao je nekoliko neočekivanih golova (nakon bodičeka Čarlija jedva se držeći na nogama i jedva se držeći u tenisicama, kroz noge Nini, pa plasirana lopta od stative, pa izmicanje pred skakutavom loptom koja je došla preko cijelog terena pa Čarli nije stigao procijeniti da će mu proći kroz gol). Uz to je zapucao nekoliko stopostotnih prilika i nije dodavao loptu kad je sve bilo riješeno. Piva nam je jako pasala, a naročito nam je dobro krenulo kad je Josipa otišla pospremati utege za bilderima, a ključeve od frižidera dala na čuvanje Nini.

Četvrtak, 8. srpnja 2004., travnati teren, 19:00 - 20:30

Sjever: Bruno, Desa, Milan, Nino, Bubi - Jug: Grozni, Čarli, Joža, Dragec, Oliver 10:5

Prvo poluvrijeme proteklo je u znaku Groznog. Već uobičajeno, postigao je prvi (auto)gol na utakmici, a onda tri puta izišao sa gola u presjecanje akcije tako da je za čas bilo 4:0. Kad je još Milan (igrajući bos) pogodio penal, zamijenjene su strane. Grozni pogađa četiri penala, a, naravno,  sudjeluje u još nekoliko protivničkih golova. Osim Olivera, ostatak Juga jedva se vuče po terenu. Vrhunac sporosti je bio Dragecov usporeni dribling kojim je prešao sve protivničke igrače i došao na pola metra pred gol Milana. Milan je bio jedini nehipnotizirani obrambeni igrač i dok je Dragec pomicao desnu nogu za pripremu šuta, Milan se odšetao s loptom. Sjever se odlično kretao, a posebno dobar dan imali su Bruno (dva gola) i Bubi koji je zabio zadnji gol takvim šutom da pola igrača nije ni vidjela  loptu; nakon akcije Nino i Milan još su komentirali kako im je trebao dodati loptu i tek po odlasku ostalih igrača sa terena shvatili da je dao gol.

Četvrtak, 1. srpnja 2004., travnati teren, 18:30 - 19:30

Sjever: Dugi, Desa, Dragec, Nino - Jug: Grozni, Joža, Vuko, Vlado 1:7

Momčadi su malo izmijenjene u usporedbi s utorkom. Desa izjavljuje kak su danas konačno momčadi izabrane kak treba, a ne onak ko prošli put. Nakon pola sata promijenio je izjavu u 'Nikad nisam izgubil s nulom, ne bum ni danas'. I zaista, dao je jedini gol za svoju momčad. Rezultat je pretjeran s obzirom na prikazanu igru - moglo je, naime, i ostati s nulom (mala šala). Sjever je pretežno napadao. Nezagrijani južnjaci su se u početku samo branili, a nakon prvog gola kojeg su postigli iz dugotrajnog napada, ostale su postizali lako, iz rutinskih kontri, čak su pred kraj i malo trčali po terenu.

Utorak, 29. lipnja 2004., travnati teren, sklisko nakon kiše s blatnim lijevim krilom, 18:40 - 20:10

Sjever: Grozni, Vlado, Joža, Vuko - Jug: Desa, Nino, Dragec, Pero +4 razlike

Desa je donio novu, motivirajuću Adidas loptu. Igralo se po djelomično mokroj travi, Jug je imao dva igrača bez kopački (Dragec i Nino), Sjever jednog (Grozni).  Počelo je dodavanjem Jože Groznom na gol. Lopta je stala u dubokoj travi pa je prvi dotrčao Pero, optrčao Groznog i zabio prvi gol. Nakon uobičajenog 'Kak možeš tak kretenski dodavat?', odnosno "Deca obično prohodaju već u drugoj godini, za ove u šezdesetim nema šanse!', stvari su se naglo normalizirale. Joža je prvo zabio gol iz blizine, onda s petnaestak metara (Desa pred golom elegantno diže obje ruke u zrak da se vidi da procjenjuje da lopta ne ide u gol), pa onda od svog gola lob preko cijelog igrališta i nemoćnog Drageca na golu (Nino: 'Zabio vam je gol iz kontejnera!'). Onda još u kontri pretrčava Peru i Ninu. Oduševljen, Vuko odlazi na WC, pa Sjever prvo još povećava vodstvo, a onda ipak Jug smanjuje. Zadnji gol, nakon niza svojeglavih rješenja i promašaja postiže Vuko.

Subota, 26. lipnja 2004., travnati teren, 17:00 - 18:30

Sjever: Vlado, Dugi, Vujo - Jug: Joža, Anga, Desa 9:10

Pri izboru momčadi opet smo imali licitaciju s ozljedama. Izgleda da su momčadi bile dosta dobro odmjerene jer se rezultat stalno kretao oko neriješenog. Bilo je dosta lijepih golova, kontri, a i prigovora je bilo manje nego obično (bilo je manje igrača, možda je prosjek ipak održan?). Kraj je presudio Anga koji je na kraju zanemario ozljedu od četvrtka, počeo trčati i postigao sva tri zadnja gola. 

Četvrtak, 24. lipnja 2004., travnati teren, 19:00 - 20:30

Sjever: Joža, Anga, Dragec, Tom, Doktor - Jug: Čarli, Desa, Vuko, Danijel 7:4

Anga je odmah upozorio da može igrati samo jedan sat. Kako nas je bilo neparno pozvan je Dragec. Čim je Dragec istrčao na teren, pojavio se i Čarli, pa nas je još jednom bilo neparno. Neki nisu bili uvjereni da je četvorka dobro izabrana, a i razvoj rezultata govori tome u prilog. Desa veli da Dragec igra staromodni nogomet i da nije čudo što je nekoliko puta prerolao Čarlija jer se to danas više na televiziji ne može vidjeti. Najdramatičniji trenutak uslijedio je nakon nevjerojatnog sprinta Danijela za naizgled izgubljenom loptom i postizanja gola. U zaustavljanju je trebao proći između gola i Ange i da ne bi okrznuo gol okrznuo je Angu i otkotrljao se u travu. Izgledalo je da se mogao i ozbiljno povrijediti, međutim, ozlijeđen je ostao Anga jer je dobio vrlo neugodan udarac u butinu. Nakon sata neravnopravne igre većina se složila da je dosta za danas, ali najuporniji su ostali igrati svaki sa svakim, dva protiv dva, do četiri. Prva postava

Sjever: Čarli, Joža - Desa, Vuko 4:0

brzo je završila. Čarli: "Vidiš Desa kak je to kad ti neko rola!" (nakon što je Joža prerolao Desu). Desa: "Dosta je za danas! Idemo na pivu!"

Utorak 22. lipnja 2004., travnati teren, 19:00 - 20:30

Sjever: Joža, Nino, Marko, Luka - Jug: Dugi, Vlado, Desa, Vuko 8:6

Joža je odabrao momčad. Veslači (??) protiv ostalih. Bilo je neizvjesno veći dio utakmice. Ton je davao Marko snažnim razgrtanjem protivnika i Nino "valjanjem" lopte iz penala. S druge strane, Dugi postiže nekoliko krasno plasiranih golova. Kao i prije pola godine kad je Luka zadnji puta nastupao, i danas je odlučio pobjednika. Vuko: "Već pola sata dijete vam onemogućava da iznesete loptu preko centra!" Desa: "Pa ne mogu na dijete!" (nakon što mu je Luka presjekao loptu i zabio gol). Luka: "Pa vidio sam da lopta koju je uputio Nino ne ide u gol pa sam je malo skrenuo!" (nakon što je postigao pobjednički gol). 

Subota 19. lipnja 2004., travnati teren, 17:00 - 18:40

Sjever: Anga, Tom, Desa, Marko, Hari - Vlado, Kiš, Joža, Vuko, Pero 7:5

Utakmica je bila u znaku povratnika. Kišu je dobrodošlicu poželio povratnik Marko saplitanjem s leđa. Pozivamo pučanstvo da ostane mirno i dostojanstveno glede izvješća Seizmološkog zavoda Hrvatske od 19.6.2004., mi znamo točno što se događalo i ne uzbuđujte se ni ubuduće jer Kiš obećava da će sada češće dolaziti!

Joža se uvrijedio jer se Hari uvrijedio jer je Joža igrao džonom i nakon što ga je Hari upozorio da je već jednom igrao džonom. Joža: "Kao prvo, uopće nisam igrao džonom. Kao drugo nisam Harija niti dirnuo. Kao treće, on je tu šljivu pod okom imao već kad je došao na hakl!"

Subota 12. lipnja 2004, 17:00 - 19:00, travnati teren, 19:00 - 20:15

Sjever: Anga, Nino, Vuko, Štef - Vlado, Joža, Vujo, Desa 8:8

Brzo vodstvo sjevera od 6:1  polako se topilo. Kod 6:6 izgledalo je da se Sjever predao, ali onda poluautogol Juga pa izjednačenje iz penala. Svi su spremno pristali da je gotovo osim Vuje.

Utorak, 8. lipnja 2004.,

Sjever: Joža, Dragec, Grozni, Čarli - Jug: Desa, Vlado, Nino, Bruno 7:6

Jug je vodio s 5:1 i sa 6:2, a kad su izjednačili dogovoreno je da se igra do 9. Kad je Dragec petom zabio Vladi, Desa je dosudio kraj utakmice. Osim u igru, Dragec je unio novine i u komentare, na primjer: "... igraj svoju igru! Oštro i bez veze!" ili komentar za propuštenu loptu "Primi je za ručku!"

Subota, 5. lipnja 2004, trava, poravnata zemlja s tek jednim novim tragom kamiona, 16:30 - 18:00

Sjever: Bruno, Vlado, Desa, Tom, Nino  - Jug:  Čarli, Joža, Anga, Vujo 5:10

Tradicionalno, subotnji neparni broj haklera iznudio je sastave. Iako rezultat pokazuje izrazitu nadmoć četvorke nad petorkom, igra je bila dosta ravnopravna. Problem petorke je, prema očekivanju, bio postizanje golova. Često su, naime, ostvarivali igrača više u napadu (matematički to izgleda dosta logično), ali, dok bi se netko odlučio na šut, ili dok bi završili diskusiju o tome tko bi i što bi trebao napraviti, povukao bi se i zadnji napadač četvorke. S druge strane četvorka je držala loptu koliko je trebalo, a onda hitrim duplima pasovima dolazila pred gol.

Zapravo je najviše uzbuđenja izazvao snažan Ninin udarac u Čarlijev gol. Iako se ubrojio kao gol, mišljenja su strogo podijeljena. Neupitno je da je lopta udarila neku metalnu cijev od kojih je gol napravljen i da se odbila nazad u nogometni teren, malo više ukoso od smjera iz kojeg je došla. Nino je vido da je lopta udarila lijevu stativu i unturanju potpornu cijev gola, te se iz gola odbila van, te da je cijelim obujmom bila u golu. Desa i Tom tvrde da je udarila samo unutarnju potpornu cijev, gol nije u pitanju. Anga, Vujo i Joža tvrde da se lopta odbila od lijeve stative i da nije ušla u gol. Bruno, koji je bio na suprotnoj strani terena, na svojem golu, tvrdi da je točno vido kako je lopta pogodila prečku, u golu se odbila od zemlje i odskočila van. Čarli i Vlado tvrde da nisu ništa vidjeli, ali Vlado izvodi zaključak da je gol bio, a Čarli da nije. Budući da je sjevernjaka 5, a južnjaka 4, demokratski je gol prznat.

Četvrtak, 3. lipnja 2004, zapadni dio terena blatnoravan, istočni busenastotravnat  19:00 - 20:00

Jug: Grozni, Joža, Desa, Danijel, Štef  - Sjever: Čarli, Anga, Tom, Nino, Vuko 5:7

Čarli je shvatio da je za pivu važnije dobro birati nego dobro igrati.  Predložio je: "Ja, Anga, Joža i Danijel". Nije prošlo u potpunosti, ali je ispunilo svrhu. Zemljani dio terena se nije potpuno posušio pa su golovi primaknuti istočnim tenis terenima. To je značilo da je pred južnim golom desna polovica ravna zemlja, a lijeva polovica busenasta trava. Pred sjevernim golom je busenje cijelom širinom. Vjerojatno je i to jedan od razloga visokog vodstva sjevera. Poveo je jug veselom akcijom obrane sjevera; Joža ih je malo driblao i onda uputio skakutavu loptu prema golu; obrambeni igrači su se vješto izmicali lopti tako da je završila u golu. Ostatak tekme bio je u znaku Groznog. On nije neposredno kriv za dva gola koji su sjevernjaci postigli iz penala. Za ostale golove jest. Teško je odabrati najbolji primjer: laganu Čarlijevu loptu s petnaestak metara koja mu je išla u nogu, a on je u zadnji čas digne, ili Ninoslavov udarac u stativu kojeg Grozni ugurava natraški u vlastiti gol, ili zanimljivo postavljanje u daljnji ugao gola kad mu Anga puca s desne strane u prve rašlje, ili kad Nino iz blizine puca preko gola ali Grozni uspjeva međunožjem loptu smiriti u gol. S druge strane je Čarli odlično branio, a kad bi ipak bio savladan, lopta bi udarila u stativu. Zadnjih deset minuta jug je tražio zamjenu strana, a sjever da se igra do 7. Nakon izmjena strana za čas se od bezizglednih 2:6 došlo na 5:6, a onda je Tom pogodio penal. 

Subota, 29. svibnja 2004, trava, još uvijek poravnata zemlja, 16:30 - 18:00

Sjever: Vlado, Joža, Desa, Tom - Jug: Njonja, Anga, Vujo 8:9

Kao što bi zlobnici i očekivali, idealni uvjeti za igru odmamili su haklere s terena. Dugi je morao gledati mladu reprezentaciju Hrvatske, Kiš je malo zakasnio (nešto više od sata), ostali se nisu pojavili. Iako se igralo četiri protiv tri, igra je bila dosta kvalitetna i uzbudljiva. Četvorka je vodila s 1:0, pa gubila s 2:5, pa vodila sa 8:7, a na kraju izgubila s 8:9. Bilo je vrlo lijepih akcija; posebno bih istaknuo Vladin gol s desetak metara, Njonja nije stigao ni trepnuti. Trojka je bila nešto brža i izdržljivija, te posebno otporna na slikanje. Naime, kod velikog vodstva četvorke, došla je Jožina nećakinja s digitalnim fotoaparatom i sjever je nastojao što ljepše pozirati. Desa je to opisao ovako: "Mi smo nedostatak tehnike nadoknađivali tako da smo manje trčali od protivnika". Po izboru pučanstva uključujem nekoliko slika.

Utorak, 25. svibnja 2004, trava, poravnata zemlja 19:00 - 20:10

Sjever - starci: Grozni, Vlado, Čarli, Joža  - Jug - mladež: Desa, Štef, Vuko, Nino 4:7

Nino i Desa uredili su teren. Frezom su skinuli džombe i popunili rupe. Za nagradu igrali su skupa. Do pola hakla Nino je dodatno iskopavao ciglu pred svojim golom. U pauzama je odlazio u napad i ispucavao loptu na tenis teren. Desa veli da je Nino prirodna nepogoda. U protivničkoj momčadi bilo je više prirodnih nepogoda. Naime Grozni, Čarli, Joža i Vlado. Počelo je Desinim centrom pred gol Groznog gdje nije bilo napadača. Lopta se odbijala od stative i Groznoga dok pametniji nije popustio pa je lota ušla u gol. U kontranapadu slično pred Nininim golom. Centrirao je Joža, a o loptu su se spoticali Nino, Vuko i dva puta Grozni od kojeg se lopta konačno odbila u gol. Rezultat se ravnomjerno razvijao do 4:4. Odlukom Vlade riješeno je da se igra do 7. Joža je pogađao stative: preko cijelog terena na prazan gol, iz penala, s dva metra na prazan gol (istina, lagano davljen s leđa od Nine kojeg je prije toga prešao), kroz noge Nini s jednog metra. Tada Vuko iz lijevog mrtvog ugla iznenađuje Groznog, pa Grozni kao zadnji igrač vodi loptu ravno u Desu, pa još jedan gol. Treba spomenuti i gol kojeg je postigao Vlado: snažno napucanu, poluvisoku loptu poluiskosa iz daljine, na tri metra pred golom Vlado vrhom tenisice nježno skreće u rašlje. I još se Grozni, idući s pive, iako su mu svi govorili da ne klepeće nanulama,  u novim klompama skotrljao niz stepenice.

Subota, 22. svibnja 2004, trava, džombe 16:30 - 18:00

Sjever: Čarli, Joža, Anga, Vlado - Jug: Desa, Štef, Vuko (zadnjih pola sat i Tom) 4 razlike

Na osnovu zadnjih utakmica dogovoreno je da igraju četiri starija protiv trojice mlađih. Mladi su odlično počeli i stalno vodili. Isticao se Desa koji je pogodio 3 ili 4 penala. Kad su i stariji prohodali, rezultat se preokrenuo. Sada je Anga pogađao penale i pogodio 7, 8 penala  za redom. Vjerojatno savski rekord, barem od kad se vodi elektronička knjiga hakla. Stari su vodili s jednim golom kad je naišao Tom. Ušao je za mlade, što ga je koštalo jednu pivu. Osvježenje je bio Vuko; odučili smo se njegovih trikova pa je Čarli primio nekoliko neobičnih golova iz mrtvog ugla, ali zato je nekoliko čistih prilika s dva metra pred praznim golom zapucano preko ograde tenis terena. Najveseliji je bio Vlado. Pričao je da više ne smije haklati tri puta tjedno jer zaradi previše pive i svako toliko se ispričavao Desui što mu je zabio gol petom kroz noge.

Četvrtak, 20. svibnja 2004, trava, džombe 19:00 - 20:00

Jug: Bruno, Joža, Anga - Sjever: Vlado, Desa, Nino 3:4

Opet sastavi po zdravstvenom biltenu. Nakon početnog vodstva sjevera, sva trojica s juga su prohodala i izjednačila. Igralo se za pobjednički gol. Jug je lako dolazio u prilike, ali ne realizira. U gužvi Joža uspijeva progurati loptu u nebranjeni dio gola, međutim Nino je uspijeva rukom izvaditi. Tada se Bruno pridružuje napadu, vodi loptu ravno u Desu koji preko centra pogađa nebranjeni gol. U znak kajanja Bruno plaća svima pivu.

Subota, 15. svibnja 2004, trava, džombe 16:00 - 18:00

Sjever: Bruno, Stari, Joža, Njonja, Anga - Jug: Desa, Tom, Štef, Marko, Nino 3:3

Sastav juga možda nije točno zapisan. Sastave su predložili Anga i Joža rukovodeći se zdravstvenim biltenom.

Razvoj događaja pokazao je da su dobro procijenili snage sudionika. Nakon dugo vremena vidjeli smo Njonjin finiš. Srećom po južnjake Marko je borbeno suprostavio svojih stotinjak kila. Stari je izjavio da mu dugo nisu suigrači dodali toliko lopti. Šteta što su lopte najčešće bile malo u for. "Ne trčim za tramvajem, ženama i loptom!" Joža veli da se umorio planinareći po džombama. I drugi su puno pričali, ali se ne sjećam o čemu.

Utorak, 11. svibnja 2004, trava, 18:45 - 20:00

Jug: Vlado, Anga, Tom, Desa - Sjever: Grozni, Čarli, Joža, Nino 6:4

Iako je sjever poveo, slutilo se da neće dobro završiti. Ukrudba tragova kopački u blatu bila je izraženija pred južnim golom, a netko je odnio veće, bijele golove na asfalt a na grbavici ostavio manje, crveno-žute. Bilo je teško pogoditi loptu, a kamo li maleni gol. Uz to su južnjaci pogodili dva penala (Desa i Vlado), a sjever samo jedan (Nino) iako su ih više izveli. Negdje oko sredini terena lopte su skretale i zbog posušenih brazdi tajanstvenog automobiliste koji je i opet zagadio teren. Nino veli da su tragovi Sava guma - vidjet ćeš ti svoje, blesane jedan, sad smo ti na tragui! (šteta što tragovi vode u krug po nogometnom igralištu)

Osim terenu nešto zasluga treba priznati i igri južnjaka, a sigurno i igri obrane sjevera.

Utorak, 27.travnja travnatoblatno igralište, 19:00 - 20:15

Sjever: Vlado, Čarli, Desa - Jug: Bruno, Joža, Nino 2:6

Po običaju, Bruno se već u početku čvrsto postavio: izabrao si je momčad! Protivnici su se počeli buniti tek kod rezultata 4:1. Nino je suvereno vladao teškim terenom iako se i većina ostalih povremeno micala. Momčad sjevera posebno je impresionirala usklađeno micanjem pri obrani kod jednog Bruninog napada: Bruno je mirno i dostojanstveno napredovao prema njihovm golu, a Nino i Joža su se raporedili na lijevi i desni korner sjevernjačkog gola. Kad je Bruno prispio na petnaestak metara sva trojica sa sjevera su žustro krenuli na njega i tada, nevjerojatno sinhronizirano, sva trojica se  razmiču. Bruno sliježe ramenima i kotura loptu u gol. Žučna diskusija nadglasala je pjev ptica koje su upravo stigle iz toplih, južnih krajeva i ispunila ostatak premaljetnog predvečerja.

Čarli zahtijeva da se broji od početka. Pri 2:2 pojavljuje se i Pero i privodi si i para - Jakova. Kako smo svi osim Jakova bili u kopačkama, ekipa juga predlaže da Jakov igra za njih, ali podozrivi Desa stavlja veto i uzima Jakova. Nakon par minuta igre u sastavima

Sjever: Vlado, Čarli, Desa, Jakov - Jug: Bruno, Joža, Nino, Pero 2:4

Desa i Čarli protestno napuštaju teren. Pero prelazi na sjever i konačno sjever pobjeđuje:

Sjever: Vlado, Pero, Jakov - Jug: Bruno, Joža, Nino 3:2

Nino zahtijeva da se Vladi posveti cijeli, poseban red. Evo:

Osim što se pošteno borio sve tri (ili četiri, kako tko broji) utakmice, Vlado je postigao i pobjednički gol i to sam protiv Jože i Ninoslava!

Subota, 17.travnja blatno igralište, 16:30 - 18:00

Sjever: Bruno, Anga, Desa, Vujo, Štef - Jug: Vlado, Stari, Joža, Emil, Danijel 5:2

Dogovoreno je da igra familija Justinić protiv ostalih. Vlado se osjeća kao dio familije. Ostatak familije uzalud uvjerava protivnike kako im je genetski Štef bliži od Starog. Mokra trava, na početku kliska zemlja i velike mlake vode davale su ton igri. Prvi gol je postigao Anga iz penala. Emil dva puta pogađa penal. Anga ne pogađa drugi penal. U međuvremenu teren postaje sve teži - mlake i zemlja pretvaraju se u žitko blato. Lopta sve češće naglo staje zaljepljena za teren. Bruno odlično brani i odlučno razriješava prijeteće situacije pred svojim golom proglašavajući da je lopta u golautu. S druge strane Stari procjenjuje da Štefova spora lopta iz mrtvog ugla s desetak metara mora ili otići u golaut ili u prvu stativu i gracioznu podiže nogu da ne bi napravio korner; lopta naravno prolazi kroz gol - izjednačenje. Onda Emil izvodi treći penal, lopta prelazi cijeli teren i ulazi u sredinu gola i onda staje zaljepljena u blatu. Sve teži uvjeti daju podstreka snažnima i dobrodržećima; Štef prvo nonšalantno sapliće jurećeg Emila, a onda pogađa penal. Jedna od brojnih snažnih lopti upućenih na gol Vlade skreće od nečije noge, a Vlado ne uspijeva dovoljno brzo izvaditi nogu iz blata. 4:2 je i reda radi dogovara se da se igra do pet. Desa sa pet metara snažno puca prema golu. I opet se sjever bolje snalazi: Anga viče da je gol, a kako je svima svega dosta nitko se ne protivi. Uostalom, Desi je rođendan i najavio je da on plaća pive bez obzira na rezultat.

Četvrtak, 15.travnja 2004. beton, 19:15 - 20:15

Sjever: Joža, Pero, Bubi - Jug: Anga, Tom, Desa 12:7

Kad je Desa predložio da se igra revanš za susret prije mjesec dana, nitko nije bio oduševljen. Naročito se živo opirao Bubi, očito se živo sjećajući prodika od prošli puta. Pero je pokušao dobiti obećanje od Jože da neće docirati prvih pet minuta, a Joža je radije održao slovo unaprijed, zahtijevajući da se igra kako on zamišlja. Nitko se nije osvrtao na tihe jadikovke Ange da još uvijek jedva hoda, a i Tom da je pristao igrati samo zato da bude hakla. Momčad sjevera, sve u strahu jedan od drugog, ozbiljno je prionula poslu. Pero je presjekao par lopti, Joža je gurnuo loptu kroz noge Desi, pa zabio penal, pa zabio preko cijelog terena, a Bubi je uspješno isprobavao udarce na gol polusigurnog Dese. Na kraju su Pero i Bubi veselo otišli na trening, a Anga, Desa i Tom su otpuzali na pivu. Donekle ih je utješila izjava web mkastera da neće ostati na pivi jer mora hitno otići kući dok se sjeća rezultata i sastava! 

 Subota, 3. travnja 2004, zemljano igralište, 16:00 - 17:30

Sjever: Bruno, Joža, Dugi, Anga, Pero - Jug: Njonja, Vujo, Desa, Nino, Marko 3:1

Predizborna kampanja počela je napadom na povjesničara. Nino: "Što nisi napis'o kako smo vas tukli šogor i ja?" Pero: "Kaj si napisal za onu jednu subotu od prije mesec dana da sam samo napucaval na nasip, kad sam onda zabil i jedan gol!" Ispravljam pogreške i ispričavam se. Dodajem zapis za utorak o šogorima i post scriptum za subotu 13.4.2004. 

Kako komentar ove subote nisam odmah zapisao, a u međuvremenu su bili i uskršnji praznici sve osim sastava i rezultata sam zaboravio. Očekujem podsjećanja od strane pobjedničke momčadi jer moja (poražena) momčad se sigurno više ničega ne sjeća.

Utorak, 30. ožujka 2004, betonsko igralište, 19:00 - 20:15

Sjever: Vlado, Grozni, Joža, Štef - Jug: Čarli, Desa, Majstor, Nino puno:malo

Netko je, šale radi, predložio da se igra stari - mladi (čitaj: ozlijeđeni, bolesni, ishlapljeli, još živući starci invalidi protiv dojučerašnjih veslača). Mladima se prijedlog dopao, jedino im je nedostajao golman pa su si uzeli Čarlija (uvijek spreman za pivu promijeniti stranu), a odrekli se usluga Štefa (dječji krirurg je na drugoj strani sigurno potrebniji, Hebrang vam je obećal povećat plaće pa buš imal za pivu, itd). Rezultat se prebrzo mijenjao da bi ga itko zapamtio. Razlika je otprilike iznosila koliko i razlika u godinama.

Subota, 27. ožujka 2004, zemljano igralište, 16:00 - 18:00

Istok: Stari, Vlado, Joža, Dugi, Štef - Zapad: Anga,  Desa, Vujo, Danijel 7:2

Nakon prošlosubotnje gužve, jedan premalo. Neki imaju opravdan nedolazak zbog Proljetne regate, ali Grozni, Čarli, Bruno i drugi koji davno nisu vidjeli veslo? Gospodo, i vi biste u Europu?

Izgledalo je logično da u četvorci igraju Vujo, Anga i Danijel. Dilema je bila oko Štefa i Dese. Desa je odabrao slavu, Štef pivu. Četvorka je napadala i redala izgledne prilike. Kod petorke Vlado je stao na gol, a Joža ispred njega i odgovorno su se branili: svoje ne damo - tuđe ne možemo! Stari je smetao i jednima i drugima; tvrdio je da na haklu uvijek izgubi onaj koji prvi postigne gol i poduzimao je sve da to ne bude njegova momčad. Anga je pogodio penal, a onda ponovio ozljedu i stao na gol. Time je počela rezultatska dominacija četvorke. Nakon dvostruke obrane Ange i dvostrukog Vladinog dodavanja, Joža izjednačuje, pa neki gol kroz  noge, pa dva nevjerojatna gola Štefa, jedan Vlade, te dva lijepa završna gola Dugog.

Uz teren se pojavio Zoki, vjerojatno tražeći mlade talente za Empachera? Uz pivu se pojavio Libe, tražeći talente za neku veteransku veslačku momčad. Imao je odličan odziv u kategoriji priča o nekadašnjem veslanju.

Subota, 20. ožujka 2004, zemljano igralište, 16:00 - 18:00

Istok: Stari, Grozni, Vlado, Joža, Anga, Tom, Štef, Danijel - Zapad: Bruno, Čarli, Dugi, Njonja, Vujo, Desa, Majstor, Nino 3:2

Davno se nije igralo osam protiv osam. Gužva na terenu i džombe nisu obećavale puno golova. Prilika je ipak bilo poprilično, naročito za istok. Iz jedne takove Danijel dovodi istok u vodstvo. Vujo pogađa dva penala i zapad vodi iako istok i dalje reda prilike. Grozni i Joža promašuju penale, a pogađa Anga. U igri za pobjednički gol, kao i prije tjedan dana, najbolji su Danijel i Štef. Štef upornije udara loptu od Brune i Čarlija i uspijeva je kroz šumu nogu ugurati u gol. Uz pivu, Bruno komentira: "Ipak će Šumaher startati s pozicije jedan!"

Četvrtak, 18. ožujka 2004, betonsko igralište, 19:00 - 19:45

Sjever: Grozni, Joža, Štef - Jug: Čarli, Desa, Toni 8:4

Čuvši za događaje od utorka Grozni je odmah dao veto na Lukin nastup. Sastavi su bili slični onima od utorka, rezultat malo manje neizvjestan, a razgovori sasvim drugačiji, naime: "Da, ti 'Ha, ha, ha!', a lopta u golu!"

Utorak, 16. ožujka 2004, betonsko igralište, 19:00 - 20:15

MRŠAVI: Joža, Štef, Dečko s košarke, Luka - POPUNJENI: Bruno, Vlado, Desa, Džango (pred kraj ga zamijenio Student) 8:7

Joža je doveo Luku i dugo se raspravljalo može li se jedan četrnaestogodišnjak uključiti u najvažniju sporednu stvar na svitu. Zna se da hakl zahtijeva snažnu osobnost, psihičku i fizičku zrelost, umnost, kondiciju i snagu. Najviše zalaganjem Štefa Luki se dozvolilo da igra, a da bi imao para, pozvan je i dečko koji je u pozadini bacao loptu na koš. Uz ironične primjedbe rečeno je neka onda Štef i Joža igraju s dječacima.

Popunjeni su umješno koristili razliku u težini. Bruno je dva puta unio Jožu u gol, a onda i loptu. Džango se graciozno okrenuo košarkašu na stopalu. Dečko je stisnuo zube, uzeo svoju košarkašku loptu i krenuo doma. Jedva smo mu objasnili da na haklu nema faula i da se s hakla ne odlazi dok svi ne odu. Dečko je stao na gol pa su i Mršavi počeli davati golove. Luka je zabio penal, pa progurao golmanu loptu kroz noge, a kad je još Joža sa svog gola jednom felšom obišao cijelu protivničku momčad i pogodio gol, Vlado i Desa su pokrenuli jedan od onih vječnih razgovora "Kak možeš primit tak glupi gol?" "Kak ti možeš primit tak glupi gol?" Džango se mudro povukao s terena, a zamijenio ga je hitri student. Uskoro je zabio gol pa se igralo za pobjedu. Na zaprepaštenje popunjenih, Luka im presjeca akciju i zabija pobjedonosni gol.

Subota, 13. ožujka 2004, trava i umjereno blato, od 16:10 do 18:00

Da bi se izbjegla najveća blatišta, golove smo postavili u smjeru istok - zapad. Dok je bilo snage, zapad je loptu prepucavao preko ograde u tenis teren, a istok na željeznički nasip. Sa sjetom smo se prisjećali kako smo nekad naskakivali na betonski dio nasipa. Sad je po loptu na nasip išao isključivo Pero; istina je, doduše, da ju je upravo on najčešće tamo i slao. Prvi gol postigao je Dugi iz penala. Izjednačio je Štef, pa poveo Desa. Vujo izjednačava iz penala. Nekoliko stativa s obje strane, lopte koje bi poskočile neposredno pred praznim golom i otišle pored ili preko gola, puno promašenih šansi, dobre obrane Vlade i Njonje obećavale su neizvjesnu utakmicu u kojoj se teško postižu golovi. Ipak, kad je Danijel s desetak metara zabio takav gol da nitko nije ni probao prigovoriti Vladi, počela je izrazita nadmoć zapada. Anga, Desa, a naročito Danijel i Štef jednostavno su stvarali prilike i povremeno zabijali golove. S druge strane dobro čuvani Vujo teško je dolazio u šansu, a Pero je ponavljao svoju šablonu: dribling u desno pa šut na nasip, što i nije izgledalo loše, ali nije davalo rezultata. U jednom od rijetkih brzih i preciznih dodavanja izigran je Njonja i Vujo je podgrijao nade istoka. Na kraju većina nas se jedva odvukla s terena. 

Pod tušem je Desa rekako kako, eto, ni Vlado nije nepobjediv, a ja sam rekao da je izgubio zato što je igrao sa mnom. Zabrinjava me opće odsustvo osjećaja za humor. Nitko to nije shvatio kao šalu, već su samo klimali glavom. Uz pivu smo saznali da smo na Jarunskoj daljinskoj regati pobijedili u gotovo svim disciplinama, a da je bilo sudaca (barem jedan) koji je svoje veslače (barem jednog) na okretištu pustio 15 sekundi prerano. Prisjetili smo se letećih startova na Savi i nepristranosti ondašnjih klupskih sudaca ("Svi stoj, moji naprijed!")

P.S. Na intervenciju Pere 3.4.2004., ispravljam gornji navod: Perino napucavanje dalo je rezultat: zabio je jedan gol (radi pune povijesne istine ipak dodajem da to nije bilo napucano već gurnuto kroz prazan gol nakon što smo izgrali obranu duplim pasevima)

Četvrtak, 11. veljače 2004, betonsko igralište, od 19:10 do 20:15

Jug je bio idealan spoj iskusnih starkelja i poletne mladosti. Prvo si je Grozni rutinski zabio autogol. Onda su mladi jurili terenom. U rijetkim kontrama utrkivali su se do protivničkog golauta u bezrazložnom strahu da će se netko pridružiti napadu pa da će morati dodati loptu. U sporim napadima vođenih od Jože, Bubi bi stao desno i podbočio se, Grozni bi došao u sredinu kako se u slučaju kontre ne bi mogao vratiti na gol, a Pero bi se motao pred protivničkim golom. Joža bi Peri dodao loptu, a on bi se vješto izvukao iz šanse, gurnuo si loptu u desno i ispucao je preko ograde na teniski šator. U obrani, mladi su jurišali na prvog protivnika s loptom. Nemaštoviti protivnici bi dodali loptu pored njih, a mladci bi nastavljali u stanju jednolikog gibanja po pravcu jer na njih nije djelovala nikakva sila (ponajmanje sila argumenata starije polovice o tome kako bi trebalo igrati i kako bi oni igrali kad bi znali i mogli). Grozni i Joža su, naprotiv, ustrajali u stanju mirovanja jer su sve svoje sile utrošili na beskrajna umovanja. Sjever je, opet naprotiv, bio jedna dosadna, bezlična momčad, bez pravog vođe, bez discipline i koncepcije, u kojoj je svatko zabijao golove kad je htio i kako je htio. Bez oduševljenja, nitko nije ni pljeskao kad je Desa preko cijelog terena lobao Groznog, ni kad je Toni progurao loptu kroz noge cijeloj protivničkoj obrani, ni kad je Danijel postizao tko zna koji gol, pa ni kad je Čarli ispričao vic o Husi i Muji.

Subota, 6. ožujka 2004, trava i blato, od 16:00 do 17:30

Još jedna utakmica u nizu Vladinih pobjeda. Najagilniji u obrani, spasio je nekoliko bezizglednih situacija i pretvorio ih u kontre. Igrajući s igračem više sjever je postavio moćnu formaciju: Desa je stajao u blatu na desnom krilu i dijelio savjete i lopte; Čarli je stajao uz lijevu stativu i gurao protivnike i lopte. Vlado je bio po cijelom terenu, Tom uglavnom u obrani, a Anga se liječio na golu. S druge strane Grozni je postizao nadahnute autogolove, a pomagao je i Joža. Dugi je izdisao, a Danijel pokušavao solo pored bodičeka Vlade i Toma. Uz to, jug je stalno pogađao stative i lopte su odlazile u nedostižne kontre pa je pravo čudo da je pred kraj ipak izjednačio; završio je Vlado "Euro" golom na dodavanje Dese. Čarli je izjavio: "Zakaj bi se povlačil? (Anga) Ima noge od šest metara, pa nek brani!" "Nogomet je muški sport. Pa kaj ak malo oštrije uđem u protvnika? Niš me ne boli!"

Utorak, 2.ožujka 2004, beton 19:00 do 19:20

Uskoro nakon početka, nakon nekoliko nebitnih golova, Angi je opet ciknulo u listu pa su on i Tom napustili teren. Joža je, kao, pojačao sjever. Abi je jurio terenom i sudarao se s svojim i protivničkim igračima. Kad bi ostao bez lopte, stao bi i rekao da je ozlijeđen. Ostatak momčadi je složno stajao i vikao na njega, a protivnici su zabijali golove. Nakon jedne takove akcije, Desa je autoritativno prekinuo najkraću ovogodišnju utakmicu.

Subota, 28. veljače 2004, betonsko igralište, od 16:15 do 17:15

Zbog groznog blata opet se igralo na mokrom, a kasnije osnježenom, klizavom betonu. Momčadi su ostavljene od prošle subote, samo su Groznog i Ninu zamijenili Bruno i Marko, sudeći po rezultatu, dosta neuspješno. Dok je beton bio samo mokar sjever je vodio i uživao u razgovorima Dese i Vlade, otprilike "Od kad si došel sa seminara jak si u teoriji, a u praksi štani", "Ne bi ni tebi škodil koji seminarčić, naravno, nižeg stupnja". Gusti snijeg koji je stalno padao, počeo se primati za beton i postalo je klisko. Joža je napravio kardinalnu taktičku pogrešku i otišao promijeniti tenisice; pogrešku zato jer je onda tenisice zamijenio i Vlado. U novim tenisicama Joža je odmah postigao gol, što je ujedno bilo i sve za ovu utakmicu. U nastavku se uglavnom pjenio što mu ne dodaju loptu. Za razliku, Vlado je u tenisicama sa gumenim čepićima suvereno obtrčavo klizače i pružio jednu od svojih najboljih igara. Istaknuo se i Dugi s nekoliko maštovitih proigravanja i pokojim golom, te Anga koji je i zaključio utakmicu preciznim pogotkom sa svoje polovice pored dezorjentiranog Brune.

Njonja, Marko i Joža su uz pivu uporno razgovarali o pripremama veslača u Zatonu i nisu nasjedali na zlobne provokacije Vlade koji je stalno pokušavao skrenuti razgovor na nogomet. Ipak, pohvale Vladi: izdržao je do kraja razgovora i pive iako su mu se na nogama smrzavale mokre tenisice (na haklu je namočio oba para, i onaj u kojem je bio došao u klub).

Četvrtak, 26. veljače 2004, betonsko igralište, od 19:00 do 20:15

Rezultat je umjeren s obzirom na odnose na terenu. Na početku još se moglo i reći da sjever ima peh jer je pogodio nekoliko stativa, a jug je realizirao sve šanse. Kasnije je samo Nino jurcao terenom, a sjever raspravljao kako bi se trebalo igrati. Grozni je izjavio da više neće haklati jer ga nakon hakla sve boli (možda ga bole vene od predugog stajanja?) Vlado je na seminaru o primjeni aloje vere. Ako donese nešto za poboljšanje pamćenja možda se još nečega prisjetim. 

Subota, 21. veljače 2004, trava i valjkom poravnato blato, od 15:45 do 17:15

Nino je izmislio novi način zagrijavanja: trči terenom i vuče za sobom valjak (sa teniskog terena). Zahvaljujući tome teren je bio znatno bolji nego inače i golovi su samo malo pomaknuti istočno.

Počelo je izrazitom nadmoći sjevera. Lakoćom koja je izluđivala južnjake, postizali su gol za golom. Svi napadi juga završavaju kornerima (brojnim). Rezultat je održavao Njonja koji je pogodio tri penala. Konačno je Nino postigao prvi gol iz igre za jug, pa Joža koljenom, pa Nino s centra petom kroz noge protivniku, pa Njonja pod prečku. Sad je sjever promašivao čiste šanse, a jugu je sve ulazilo. Osim toga i u igri se lopta odbijala vrlo pristrano, u korist juga. Nakon dugog vremena, sjever ipak pogađa jedan penal, pa je dogovoreno je da se igra za zadnji gol. Odmah Joža presjeca jednu loptu i iz daljine postiže pobjednički gol.

Uz pivu saznajem od konstruktivnog Nine (koji je nakon hakla još malo valjao teren) da sam u zadnjim izvješćima pobrkao datume, pa to ispravljam. Komentar Dese: "I on nama pod haklom tvrdi da je treći korner, a ni datum ne može zapamtiti!". Ujedno u skladu sa zakonom o sredstvima javnog priopćavanja objavljujem demant Kiša dobiven e-mailom, a u vezi s izvješćem od prošle subote: "Nisam pao u blato zbog nespretnosti već zato da se i ja pojavim u Knjizi hakla!" Slutim da će se o njemu još mnogo pisati!

Utorak, 17. veljače 2004, beton 19:00 do 20:00

Njonja je pristao igrati jedino uz uvjet da stoji na golu. Nije se niti presvukao u sportsku odjeću. Nakon nekog vremena izjavio je da i bez koljena može trčati brže od većine svojih suigrača - naročito Jože. Naravno, u tom trenutku jug je već vodio s četiri, pet golova prednosti. Čarlija je konačno popustila euforija sa zadnjih haklova te je standardno gubio lopte i zapucavao šanse. Kad je Joža ipak prohodao, a Danijel počeo i dodavati lopte istopila se velika prednost juga i došlo se do 9:9. Igralo se za pobjednički gol. U općem napadu sjevera Čarli je pojurio za jednom loptom i uletio u Njonju. Lopta se kotrljala preko prazne polovice sjevera, Njonja i Čarli su se ispetljavali iz čvrstog zagrljaja, Danijel je bio na liniji kornera juga, a Joža je užurbano razmišljao što napisati o utakmici tako da je netko s juga pritrčao (Štef?) i nesmetano priveo poklon loptu u gol sjevera.

Subota, 14. veljače 2004, blato preko smrznute zemlje, ponegdje trava, od 16:00 do 17:30; zbog blata teren pomaknut na istok, uz tenis teren pa su na igru bitno utjecali stupovi, ograda i kesteni

Demokratskim nadglasavanjem poništena je odluka stručne komisije Desa - Danijel da se igra na betonu. Golovi su primaknuti tenis terenu. Nekoliko grana prvog kestena koje su visile pred južnim golom odlomljeno je i postavljeno kao prepreka za tajanstvenog automobilistu koji se voli voziti po nogometnom terenu. Na golove su stali Grozni i Njonja čime je, zapravo, utakmica odlučena. Dok je Njonja branio i šuteve s nekoliko centimetara, Grozni je prikazao cijelu lepezu mogućnosti kako se može natjerati protivnika da mu zabije gol. Prvo je Emil hrabro postavio glavu na loptu koju je snažno napucao Desa i skrenuo je pored Groznog koji je za svaki sličaj rukama prekrio oči. Osobno mi je najupečatljiviji gol bio kad je spora, odbijena lopta padala preko glava obrane u gol gdje ju je mirno i dostojanstveno čekao Grozni, a prikradao se napadač Čarli. Obično Grozni takove lopte izbija rukom, ali ovaj puta, što zbog prigovora savjesti, a što zbog abdomenalnog pritsika Čarlija laktom, pokušava samo ušima. Glupa lopta pada na crtu gola. Čarli je nabija kroz gol podržavajući svoju euforiju u kojoj je još od četvrtka (vidi dolje). Neki tvrde da je još bolji gol bio kad se lopta odbila od stative u Groznog, ali se niije odbila u gol, već ju je ugurao sam Grozni, nenapadan ni od koga, pokušavajući je izčeprkati iz blata. Kako je uglavnom ignorirao lopte koje su išle u gol, fasciniralo je kako je uspjevao nevjerojatnim špagama pretvarati protivničke promašaje u kornere. Uz Groznog treba istaknuti igru Čarlija. Uz postignuti gol, pronašao je i osebujnu taktiku; ako ga netko napadne, on si pošalje loptu na zapadni dio terena kamo ga nitko ne slijedi jer je blato do koljena. 

Sve nas je razveselio Kiš, koji se nakon dugo vremena pojavio na haklu. Zakasnio je pa nije igrao. Elegantan, sav u bijelom, promatrao je utakmicu iz sigurne daljine, par metara od blata. Kad je zalutala lopta pala u najdublje blato, nekoliko koraka ispred njega, nije mogao odoljeti. Hodajući pažljivo na prstima da uprlja što manji dio bijelih tenisica, prišao je lopti, zamahnuo nogom i prevrnuo se. Šteta da nije ostao na pivi jer bi svi rado čuli i njegov komentar.

Četvrtak, 12. veljače 2004, beton 19:00 do 20:00

Nakon kraćeg licitiranja ozljedama odlučeno je da Anga i Danijel igraju protiv trojice. Iako smo pritom, osim na njihovu kvalitetu, računali i na poslovično izmicinje lopti većine članova većinske momčadi, prevarili smo se. Junak utakmice je neosporno bio Čarli. Prvo dva puta iznenađuje Angu, koji, očekujući dodavanje na drugu stativu iskoračuje s gola, a Čarli snažno, špicom pogađa bliže rašlje. Poneki zlobnik bi to još uvijek mogao nazvati slučajnošću da Čarli ne presjeca napad pred svojim golom i okrenut prema svom golu, od prve volejem loba i Angu i Danijela i pogađa protivničke rašlje, a da lopta nije pala na zemlju. Još nekoliko preciznih dodavanja suigračima i Čarli ovjenčan slavom provodi ostatak hakla na golu. Mada su i Anga i Danijel pri šutu, Desa i Joža rutinerski održavaju razliku do kraja hakla.

Subota, 7. veljače 2004, meka zemlja, ponegdje živo blato, od 15:30 do 17:00

Opet modificirani stari - mladi. Zamijenjen stari Vlado za mladog Ninu, tečaj 1:1. Bilo je užitak gledati Vuju kako juri terenom, kao u mladim danima. Obje momčadi su to često činile, naročito obrana sjevera. Vujo presjeca dvije akcije sjevera, Grozni pogađa penal, pa opet Vujo daje gol iz igre i Jug vodi s naizgled nedostižnih 4:0. Tada Anga iz daljine pogađa pored istrčalog Groznog (tko pogodi što je Groznom rekao Desa?), Nino špicom pogađa rašlje, a Joža realizira penal i opet postaje zanimljivo. Grozni još jednim penalom povećava vodstvo. Tada jug čini taktičku pogrešku: Grozni se želi prošetati terenom pa mijenja mjesto s radinim Vladom, tako da je uskoro nerješeno. Nino i Vujo se susreću potkoljenicama i, dok Vujo trči dalje, Nino staje na gol i blatom krpa nogu. Da je Nino još mlad i neiskusan hakler vidi se i po tome što predlaže da se utakmica prekine upravo u trenutku kad njegova momčad izvodi henac dva metra pred protivničkim golom. Prijedlog je smjesta prihvaćen.

Uz pivu je usaglašeno da se u USA živi besmisleno (polovica prisutnih bili u USA), da Evropa zaostaje, ali teži k istom (svi prisutni bili u Europi), da je najprihvatljivije u Finskoj (jedan bio tamo), pa onda u Novom Zelandu koji je ipak previše provincijalan (nitko od prisutnih tamo nije bio).

Utorak, 3. veljače 2004, beton 19:00 do 20:00

Nakon izjednačene igre i rezultata do pred sam kraj, urlanje Dese na Vladu konačno je urodilo plodom: Danijel solo akcijama na brzinu zabija tri gola. Na pivi su ostali samo Vlado i Joža, a protiv svih pravila, platio je igrač pobjedničke momčadi!

Subota, 31. siječnja 2004, smrznuta zemlja uglavnom prekrivena snijegom od 15:30 do 17:00

Zimski ugođaj još jednom je pokvario nepoznati terorista ostavivši tragove automobila po snijegom prekrivenom terenu.

Biranje je počelo nadmetanjem u ozljedama. Joža - stražnja loža (dalje se ne rimuje!), Njonja - koljeno, Anga - stopalo, Desa - prepona, Bruno - još neoporavljen od predoziranosti antialegrinom za ambroziju (vidi četvrtak), ostali - zaboravljivost kornera i slabovidnost vlastitih auta i henaca. Glasnice kod svih snažno funkcioniraju. Teren - malo pretvrd za kopačke, a malo preklizak za tenisice. 

Starci su lako podijeljeni, ali je potrajalo otimanje za Ninu.

Odmah se je vidjelo da će se teško postizati golovi. Penali su skretali od smrznutih izbočina, ili klizili po snijegu ne primajući felš. Obje obrane su se postavile čvrsto i odgovorno. Dugo je izgledalo da je utakmicu odlučio Dugi (jedini u tenisicama) s dva profinjena gola kroz gužvu pred Bruninim golom. Tada Grozni izvodi loptu ispred svog gola i panično napucava Ninu u želudac. Kao pravi Slavonac, Nino odlično barata želucem i odbija loptu u prazan gol. Štef pogađa penal, a kad smo se već spremali prekinuti utakmicu, Anga dobiva loptu sam pred golom Groznoga (sam ako se ne računa Grozni na golu, Desa dva metra pored Ange i Dugi koji juri u obranu). Prvi udarac sprečava Dugi, ali se lopta odbija natrag Angi; Dugi u tenisicama koči i produžuje klizeći izvan terena. Grozni i Desa pažljivo promatraju i razmišljaju koga da okrive ako Anga postigne gol. Anga pogađa suprotne rašlje pa Grozni veli da su za gol krivi Dugi i Desa, a Desa se samo djelomično slaže, tvrdi da su za gol krivi Dugi i Grozni. Dugi ne govori ništa jer još pokušava doći do zraka.

Četvrtak, 29. siječnja 2004, beton, snijeg i malo leda od 19: do 20:15

Već postaje tradicijom da zagrijavanje započne Nino napucavanjem lopte nekome u glavu. Sretnik je ovaj puta bio Grozni. Opet je predloženo da se igra stari - mladi. Nakon puno godina Joži se pružila prilika da igra za mlade. Onda je rečeno da jedna godina u tim godinama i nije tako važna pa su Joža i Vlado zamijenili strane.Kako smo golove pomaknuli da se ne igra na zaleđenom dijelu igrališta, južni gol se našao u negaženom, a sjeverni na utabanom snijegu. Zato je dogovoreno da se na 3, 6, 9, ... mijenjaju strane.

Prvu četvrtinu dobili su mladi s 3:1, a dalje je sve išlo u korist rutine: 6:4, 9:7, 12:10 za stare. Istakao se Bruno driblinzima uz ogradu - drži se za žicu, nogama ogradi loptu, i natraški napreduje prema protivničkom golu, cijelo vrijeme kašljući jer je uzeo preveliku dozu nečega protiv alergije na ambroziju (svakako u pravi trenutak; do ambrozije bi se ovih dana mogao probiti samo lopatom za snijeg). Grozni i Vlado zabili su krasne golove oštrim udarcima u same rašlje. Desa je snažno urlao na svoju ekipu, ali očito nedovoljno. 

Utorak, 27. siječnja 2004, beton pokriven s 20 cm snijega

Nakon njihovog vodstva od 4:1, pobijedili smo s 6:5. Čarli je izletio s gola, a Dugi okrenuo loptu u prazan gol. Zabili smo im  gol s dvadeset metara kroz noge golmanu. (Vlado)

Pero je došao nakon treninga i dobro da je mogao hodati. (Desa)

Subota, 24. siječnja 2004, beton, od 15:45 do 17:30

Zbog smrznutog i džombastog zemljanog terena igralo se na betonu. Počelo je s prijedlogom da se igra stari - mladi. Nije prošlo. Dugi i Bruno prešli su u mlade. Zbog velike gužve na terenu nije dolazila do izražaja ni brzina i snaga mladih, niti tehnika i iskustvo starih. Njonja je stajao na golu jer ga boli koljeno. Nino kaže da sam ga previše nagrdio u zadnjim izvješćima pa neću reći tko je Angu udario u list, tako da je Anga zamijenio Njonju na golu. Njonja je potrčao u napad i koljeno je proradilo pa su Anga i Njonja izašli s hakla. Majstor je prešao na stranu starih pa se nastavilo u novim sastavima. Odmah su zaredale prilike na obje strane. Iskustvo je prevagnulo. Na 4:0 svi su se složili da je dosta. 

Četvrtak, 22. siječnja 2004, beton

Utorak, 20. siječnja 2004, beton, od 19:15 do 20:15

Koja trojica trebaju igrati protiv preostale četvorice uvijek je nezgodno odrediti. Treba paziti da se nitko ne uvrijedi, da trojka ne bude prejaka jer je obično motiviranija. Nino je predložio glavninu pobjedničke momčadi od subote; Danijel i Joža se pristali tek kad je Nino izjavio da ima čak trideset kuna za pivu (poraženi plaćaju). Utakmica je obilovala svime što privlači gledaoce pa su oba kibica ostavili kartaše i pet se minuta smijala uz ogradu. Bilo je neobičnih golova nakon akcija u kojima sudjeluju obje momčadi, vještih dodavanja protivničkim igračima, maštovitih pogrda suigrača. Nino je dva puta pogodio Brunu loptom u glavu i, dok su se prvi puta smijali samo najzlobniji, drugi puta se smijao i sam Bruno. Desa se očito još nije oporavio od gripe jer je zabijao golove i iz kontre i iz blizine i daljine, a i iz penala. Ipak trojka je vodila do pred kraj; pri vodstvu 9:7 propušta par prilika, četvorka pogađa penal, a Anga, olako ostavljen nečuvan, postiže dva nebranjiva gola.

Subota, 17. siječnja 2004, zemljani teren, od 15:30 do 18:15

Za divno čudo, gotovo svi hakleri su gotovo istovremeno istrčali na teren. Kasnio je jedino Njonja koji je proveo jutro uz natjecanje u ergometrima pa se na haklu pojavio kao nekad - u ruci je držao sendvič od pola kruha s frtalj kile mortadele, a u najlon vrećici je još imao jogurt i čokoladicu. Na blatnom nogometnom terenu zatekli smo opet tragove automobila i po stoti put se dogovorili da ćemo postaviti rampu i čavle na ulasku na teren, da ćemo kretenu probušiti gume, a idijota baciti u Savu. Predložene akcije podržao je i Branko iako je dosta vjerojatno da je imbecil posjetitelj jednog od teniskih balona, možda baš njegovog.

Nakon uzastopnih utakmica na betonu, zadovoljstvo je bilo bacakati se u blatu do koljena. Nezgodno je što je teren usporio i izmicanja, pa je uskoro Vuji curila krv iz jezika, Joža je uz Njonjinu pomoć napravio krasan leteći kolut u nazad, Nino je doskočio Angi na stopalo. Na kraju je Njonja prošao najgore. Nakon bezazlenog susreta koljenima s Desom, našao se u prilici da s deset metara puca na gol. Loptu je bila duboko ukopana u blatu i odletjela je daleko preko ograde na teniski balon, a Njonja je odšepao na gol. Nakon par minuta izišao je s utakmice; da bi omogućio nastavak hakla, uvijek velikodušni Dugi je također izašao. Joža je prešao na stranu nećaka pa se nastavilo u sastavima

Sada već po utabanom terenu, sjevernjaci su cijelo vrijeme napadali. U jednom kontranapadu Joža i Danijel izigrali su Groznog, a onda je Joža realizirao penal. Sjever se nije predavao i nastavio je s napadima. Pao je mrak i nitko nije uspijevao pogoditi gol. U mrkloj noći Vujo pogađa penal što daje nove potsticaje za igru. Najdužu ovogodišnju utakmicu dokončao je Danijel uz pomoć Groznog. Grozni je izveo loptu iz svog kornera i probao pronaći Angu. Danijel, znatno mlađi, ugledao je loptu prije Ange i od prve je poslao prema nebranjenom golu. Lopta upućena s desnog krila nošena jakim efeom i mentalnim podstrekom juga poskakivala je po grbavici i konačno presudila kraj prošavši sredinom gola. Na pivi se pojavio Riki i uopće nije pio Coca - colu, već je popio dvije Stelle!

Četvrtak, 15. siječnja 2004, beton, od 19:00 do 20:00

Dok je Anga imao snage, ili drugačije rečeno, dok nije morao loptu voditi od svog do protivničkog gola, sjever je vodio s 1:0. Kad su starci malo posustali (sjever je imao 253 godine, a jug, i uz prastarog Groznog, samo 145 godina!) krenulo je! Nije pomoglo ni što je Čarli nakon primljenih dva, tri gola otišao po druge tenisice. Ne samo da su mladci dobro igrali, već je Nino pokazao da je još u veslačkoj snazi, pa je prvo složio Brunu odmjerenim udarcem koljena u butinu, a onda je opreznog Jožu, koji je pokušao đonom skrenuti visoko nabačenu loptu u gol, tako raspalio po potkoljenici da prekidam pisati i idem staviti led!

Subota, 10. siječnja 2004, beton, od 16:00 do 17:45

Prvo potresna vijest: u četvrtak se nije haklalo! Mogao bi se opravdati izostanak Dese (na putu u Njemačkoj), Jože (na skijanju), ali da se na haklu pojave samo trojica i još izjave kako će se radije oporavljati od betona od utorka, ipak je začuđujuće!

Subotom se uobičajeno igra na zemljanom terenu; površinski sloj od nekoliko centimetara blata se otopio, a ispod je i dalje bio led pa je stručna komisija Danijel - Nino (Desa još uvijek odsutan, a Grozni ostao na kartanju) donijela odluku da se igra na betonu. Sastavi su određeni tako da se u jednom trenutku zagrijavanja proglasio početak utakmice. Očekivao se još dolazak Toma pa je ekipa juga zahtijevala da on dođe k njima. Zato je na slici sjevernjaka Vlado, kojeg su nakon slikanja opet preoteli južnjaci, jer Tom nije došao. Iako s igračem manje, sjever je poveo s 2:0 i dugo odoljevao napadima juga; onda je Njonja pogodio penal, Joža postigao autogol, a utakmicu je zapečatio Vuko dodavši loptu, uvodeći je u igru, protivniku pred vlastitim, nebranjenim golom.

Utorak, 6. siječnja 2004, beton, od 16:00 do 17:45

Iako sastavi momčadi nisu obećavali ravnopravnu igru, još jednom je završilo neriješeno. Gotovo sve golove postigli su sjevernjaci - tri iz igre i jedan iz penala, te tri autogola (Čarli dva i Joža jedan). Čast južnjaka spasio Njonja koji je pred kraj utakmice prestao braniti i postigao izjednačujući zadnji gol, Nino prekrasno izvedenim penalom (lopta se jedva prekotrljala preko igrališta, pogodila desnu pa lijevu stativu i stala u golu, dvadeset centimetara iza gol linije) te Vlado zanimljivim autogolom na dodavanje Jože. Dugo se igralo za pobjednički gol, uključena je i rasvjeta, a kraj je još jednom dosudila lopta ispucana preko ograde na željeznički nasip.

Subota, 3. siječnja 2004, zemljani teren, od 15:30 do 17:30

Smrznuti teren s tragovima kopački od prošlog hakla imao je presudni utjecaj na današnji hakl. Kao i za svaku Novu godinu pojavio se Pajo u predratnim, tankim Borovo tenisicama i, naravno, bio neparan. Nakon dugog vremena pojavio se i Željac. S obzirom na ugled svih prisutnih, svi su morali igrati pa se počelo četvorica protiv petorice. Na svu sreću, Ivica (Pajo) je odmah zapeo za kvrgu na terenu i sastrugao dio džombi poderavši trenirku i potkoljenicu pa se dalje igralo četiri - četiri. Budući da je lopta nepredvidivo odskakala od neravnina, bilo je nevjerojatnih promašaja, ali i pogodaka. Naljepši potez utakmice bio je solo prodor Vlade po desnom krilu s neočekivanom promjenom smjera i topovskim udarcem prema vlastitom golu. Lopta je neobranjivo prohujala kraj vratnice zbunjenog Željca, nažalost, s vanjske strane. Povela je južna momčad s 3:0, pa 4:1, pa 5:2, a onda su sjevernjaci u dugom finišu smanjivali rezultat i u sumrak izjednačili. Svi smo s olakšanjem dočekali još jedan snažan Vladin šut, ovaj put na tenis teren, što je iskorišteno za proglašenje kraja utakmice.

Četvrtak, 1. siječnja 2004, zemljani teren, od 15:30 do 17:30

Nakon što nije prošao prijedlog Dese da igraju crveno odjeveni protiv ostalih (kad se ustanovilo da su crveni osim Dese i Anga, Njonja, Emil, Vlado, ... i ostali su počeli pronalaziti crvene komadiće odjeće na sebi), poludirigiranim ždrijebom određene su momčadi:

Povela je južna momčad - dupli dupli pas izveli su Njonja i Joža; Joža je hitro ušepesao pred Čarlijev gol i naletio na loptu koju je s desnog krila centrirao Njonja. Čarli je neuvjerljivo i tiho izjavio da je Njonja bio u gol autu - nije uvaženo. U jednom od sljedećih protunapada Desa izjednačava. Uslijedilo je nekoliko promašenih penala (sa svojeg gola na nebranjeni protivnički) - Čarli daleko od gola, Anga, Emil i Desa pogodili su stative, a s druge strane Grozni je pogodio dva od tri pucana penala. Drugi penal je junački izborio Njionja, ostale suigrače su protivnici uspjeli uvjeriti da je tek drugi korner. Sa sumrakom su obje momčadi krenule u opći napad. Nakon nekoiliko greda s obje strane, i krasnih obrana (napucavanja) golmana, ponovo dvostruki dupli pas, ovaj puta Pere i Jože i gotovo istovjetan gol prvom golu.

Nakon hakla istaknuli su se Čarli i Desa. Čarli je otišao na dodatno trčanje, a Desa je donio eko-medenjake koji su jako pasali uz pivu. Raspoloženje je malo pokvario Brale izjavom da jedan takav medenjak ima više kalorija nego što ih jedan hakler utroši na nogometu.

JJ