Bled, nedjelja, 30. svibnja 2010.

Još jedna velika pobjeda hrvatskog četverca na pariće!

Uz frenetično navijanje prepune tribine naš četverac je s uvjerljivom prednošću prvi uveslao u cilj! S dvije dužine zaostatka drugi su bili Talijani, treći legendarni Poljaci, pa blizu Rusi i Ukrajinci. Slovenci su zaostali nešto više, očito preforsiravši prvih 500 metara, a onda su još u finišu zapeli za bovu. Koliko je jaka bila konkurencija, govori i podatak da su prvih sedam posada (Belgijanci su pobijedili u B finalu) u prednatjecanjima postizali rezultate unutar dvije sekunde, bez obzira na grupe u kojima su veslali. Poljaci, koji imaju negativan rezultat samo s Hrvatima (1:3), olimpijski su i svjetski pobjednici, a u posadi Italije veslaju dvojica olimpijskih pobjednika.

Utrku su poveli Talijani i Slovenci; na prvih petsto metara bili su sekundu ispred naših, koji su bili peti. Već u drugih petsto metara bili smo drugi s pola sekunde zaostatka pred Talijanima, da bismo u trećih petsto već bili u vodstvu koje se povećavalo do samog cilja.

Kako je to izgledalo iz čamca, komentira Damir Martin: "Na oko 800 metara povukli smo deset jakih i nastavili snagom kao tih deset jakih sve do cilja; jedino smo iza otoka još malo pojačali da učvrstimo vodstvo!" Zaista jednostavna i uspješna taktika, ali si je mogu priuštiti samo nekoliko momčadi na svijetu! Martin Sinković: " ... kod otok smo začuli navijanje s tribina. Ostatak utrke je prošao u trenu!" David Šain je dao izjavu za televiziju, ali je nismo čuli. Valent se, po običaju, samo smješkao.

Protivnici su puni hvale za naše, mada nalaze rezerve i za sebe. Talijani (Matteo Steffanini) spominje da veslaju zajedno tek petnaestak dana i još ne znaju je li to momčad za Novi Zeland. Poljaci (Adam Karol) kažu da su u periodu teških treninga i da su vrlo zadovoljni medaljom, a za Hrvate kažu da su vrlo dobri tehnički, izvanredno snažni, skladna i impresivna momčad, zapravo čudesni. Slažemo se.

Čevercu bez kormilara nedostajalo je pola sekunde do A finala, a u B finalu bio je drugi. Iako su očito snažna momčad, djeluju pomalo neusklađeno i možda bi za hrvatsko veslanje bilo bolje pokušati s osmercem. Ta mogućnost spomenuta je i na konerenciji za štampu prošlog tjedna u Zagrebu.

Ženski dvojac bez kormilara bio je šesti u B finalu; u ovom trenutku svjetska elita je prejaka.

I skif i dvojac na pariće bili su treći u C finalu, ukupno 16.

Ukupni pobjednici prve regate svjetskog kupa su Britanci sakupivši duplo više bodova (75) od drugoplasirane Kine (32); slijede Talijani (27), Kanada(25), Nizozemska (22), ... Mi dijelimo 18. mjesto sa Srbima (8), među 26 nacija koje su osvajale bodove. (Prvo mjesto u A finalu donosi 8 bodova, drugo 6, treće 5, ..., šesto 1 bod.)

Organizacija natjecanja je bila uzorna. Redovita autobusna veza od cilja do Bleda, plastični jastučici za sjedenje na tribinama, kemijski WC-i u dovoljnim količinama, kartonske harmonike za pljeskanje s porukom "I feel Slovenia!", sve besplatno; osmišljene i duhovite reklame za predstojeće svjetsko prvenstvo na Bledu 2011., tv prijenos za Sloveiju 2 i za veliki monitor u cilju, uz moto "Zdaj je čas za Bled" uz zvonjavu zvona, te uz šetanje djevojka pod zvonom i s pravim zvonom kojim su svako toliko zvonili znani i neznani slovenski sportaši i gosti.

Za izuzetno ozračje zaslužni su i navijači. Vjerojatno je najbrojnija i najglasnija skupina došla je iz Hrvatske. Bilo nas je odasvuda, iz Istre, Slavonije, Dalmacije, Karlovca, Zagorja, pa čak i iz Graca. Markota nas je dodatno oboružao trubicama, a bilo je zastava, šahovnica na majcama, kišobranima, vjetrovkama. Brojni su bili i britanski navijači koji su duž cijele tribine razapeli britanske zastavice i nekoliko velikih zastava. Zamijećeni su i brojni Novozelanđani, Talijani, Njemci. Domaćini su zdušno hrabrili svoje veslače koji su ovaj puta ostali bez medalja. Navijalo se uz sve utrke, a bio je angažiran i animator koji je dodatno podizao i inače podgrijanu atmosferu (povremeno rashlađivanu obilnom kišom).

Četverac na pariće

Pred utrku, odlazak do hangara,	Nino Saraga, nekada medaljist sa svjetskih kupova	četverci su prošli otok, naš četverac već u sigurnom vodstvu
detalj s prethodne slike	prednost se povećava	rezultati utrke
dok naši slave, Talijani iscrpljeni	prilazak pontonu za proglašenja
	odgovor oduševljenoj publici	Talijani, Hrvati i Poljaci
		trener Nikola Bralić, sve se čita na licu
poziranje za fotoreportere	David daje izjavu za tv	dok ostali čekaju; u prvom planu zvona -simbol regate
otac Sinković	mama Sinković	mama i tata Martin
Martin	obitelj Martin (lijevo Nikola Tomić)	braća Sinković među navijačima
	David

Četverac bez kormilara

finiš	ulazak u cilj četveraca bez kormilara
u cilju, rezultati
Ženski dvojac bez kormilara
finiš
hlađenje

Navijači

popunjena tribina; uoči britanske zastave i zastavice	prepoznatljive šahovnice
i među kišobranima prepoznatljiva šahovnica	kao i kišobran s vukovarskog maratona
veslači - navijači	pospani navijači u autobusu iz Zagreba, 6:30 ujutro	Navijački autobus iz Zagreba u organizaciji HAVK Mladosti i Jozo toursa, bio je popunjen gotovo do zadnjeg mjesta, odnosno barem jedno mjesto više nego što su Dražen, Dubravka, Joža i drugi uspijevali prebrojiti. Nakon što je autobus u 6:00 čekao 15 minuta na Jarunu, a putnici 20 minuta pred klubom u Veslačkoj, nađen je kompromis; u 6:20 se krenulo sa Savske ceste, dovoljno da se na granicu stigne točno na smjenu carinika. Nakon jednosatnog čekanja tek na intervenciju Dražena i šofera, europski carinici su naš autobus uzeli preko reda kako bismo stigli na utrku 4xM. Sretno smo iskrcani pred cilj utrke i bili smo sretni utrkama. Na povratku smo prvo deset minuta pred hotelom Krim čekali grupu koja je cijelo vrijeme već bila u autobusu. Zatim smo riješili sve probleme hrvatskog veslanja, pa probleme oko Varšavske ulice, poreznog sustava, probleme državne mature i gradnje tribina na nogometnom terenu Osijeka prije dvadeset godina. Pozivamo sve zainteresirane članove hrvatske vlade, selektore sportskih reprezentacija, gradonačelnike da nam se slobodno obrate radi rješavanja navedenih problema ili da nam se pridruže u sljedećem navijačkom autobusu. Taj neće biti tek za dva tjedna za Sabljake, već i prije, a za Suboticu, za kamo je Dražen već odredio vođu puta - Subotića, iznerviran njegovim zlobnim primjedbama na lucidna rješenja autobusnog trusta mozgova za ranije spomenute probleme.

 Razno

oni koji pamte pobjednike ovakovih natjecanja prije nekoliko desetljeća impresionirani su visinom i širinom današnjih veslača	mišićima i obimom grudnog koša	Ondrej Synek, 198 cm visok češki skifista pobjeđuje - svojom visinom si može dozvoliti da u dolasku pred zahvat ne savija noge niti do okomice, a pobjeđuje u svjetskoj eliti
nekoliko parova blizanaca: Grci (usput - savijanje vesala u startnom zaveslaju)		Švicarci (u drugom planu, iza Talijana, i opet: savijanje vesala u startnom zaveslaju)
britanski ženski četverac sa simbolom regate - zvonom koje zvoni "Zdaj je čas za Bled"	"kraljevska" utrka - osmerci (samo sedam momčadi)