Prethodno | WRMR | Sljedeće |
Komentar Dubravka Skračića: (slike R.R.)
|
|
Što se tiče ostalih trka u kojima sam
sudjelovao spomenuo ukratko bih komentirao:
|
|
|
|
Koliko znam pobjede imamo u D4+ i D4- (Križek, Mikšić, Cetinić, Mujkić), te im od srca čestitam na toj dvostrukoj pobjedi, | |
kao i na pobjedi Križeka, Mikšića
i Vujovića u kombiniranoj ekipi s Amerikancima u E8+(desno) i Križeka,
Mikšića, Cetinića i Kerima sa Škotlanđankama (dolje). |
|
Čestitam na izvrsnim, i pomalo iznenađujućim pobjedama, Metkovcu Mladenu Kuranu (C1x, slika desno) i zadarskom B2x (Kolega, Žuvanić) koji su očigledno u dobroj formi te smo zapravo za naš B8+ morali potražiti između njih jednog veslača s obzirom da nam je Šindler otkazao nastup za osmerac u zadnji čas. | |
|
|
Pozdrav od Skrače!
Komentar Josipa Justinića:
Drago mi je da smo uspjeli popuniti pola osmerca posadom koja je veslala prije tridesetak godina, a nismo redoviti u veteranskom veslanju (Tom, Desa, Joža, Miha uz redovite Libea i Igora). Lijepo je bilo vidjeti Tudora i Kosa (sa Starim i Marjanom) koji su prije četrdeset (ili pedeset?) godina činili pola četverca koji je trebao ići na Olimpijske igre u Tokiju. Posebno mi je drago bilo veslati protiv nekada za mene nepobjedivog Ovce (Mardešića), kojeg sam, evo, veslajući u revijalnoj utrci na 500m, on za suce, a ja za organizatore, nakon četrdeset godina veslanja prvi puta dobio. Na okupu su se našle legende hrvatskog iseljeničkog veteranskog veslanja, ne samo Boris i Branko iz Amerike, već i Dragec i Joža iz Australije. Drago mi je da se homogeniziralo i naše žensko veteransko veslanje
Organizacija regate bila je vrlo dobra. Usprkos vrlo hladnom i kišnom vremenu prvih dana, sve je funkcioniralo zadovoljavajuće. Trke nisu značajno kasnile što je gotovo nevjerojatno; od 8h ujutro do 19h svakih 3 minute kretala je utrka. Nije bilo ozbiljnijih sudara niti većih liječničkih intervencija. Prema riječima službenika FISAe, broj žalbi, a posebno broj žalbi na iznajmljene čamce bio je znatno manji od uobičajenog. Iza svega krilo se bespoštedno zalaganje pojedinaca pa i cijelih obitelji.
Naravno, neke stvari su mogle biti i bolje. Meni je najviše nedostajala internet veza i neki internet kafe čime se moglo riješiti dosta problema informiranja, naročito dobivanja rezultata. Vjerojatno smo, uz malo više poduzetničkog duha i profesionalne opreme mogli ponešto zaraditi na fotografijama (hvala Nikši, Radovanu i Gaji koji su dali svoje slike i tako omogućili da se napravi dvd sa 1,5 GB slika, - primjerak je u tajništvu kluba). a vjerojatno se moglo napraviti i komercijalno praćenje utrka.
Dobru organizaciju potvrdio je i nenamješteni, spontani pljesak veslača organizatorima kad su preuzimali osmerac radi nastupa u zadnjoj, revijalnoj utrci između sudaca, FISAe, organizatora i još dva osmerca (ne znam koga su predstavljali, ali znam da nikada nisam vidio toliko nisko gazeći osmerac kao onaj u stazi broj jedan).