Prethodno

Poginuo Drago Grubešić (1959 - 2007)

Sljedeće

 

U teškoj prometnoj nesreći, u Njemačkoj, prvog svibnja smrtno je stradao naš prijatelj i suveslač Drago Grubešić, jedan od onih čvrstih, širokogrudnih Vukovaraca koji su samozatajno nosili svoje nedaće, a i u najtežim trenucima širili oko sebe vedrinu i pouzdanje.

 

Prenosim pismo kojim je Radovan javio tragičnu vijest:

Još puni dojmova od jučerašnjeg izleta, čuli smo od Bore da je poginuo Drago, Drago Grubešić iz Vukovara, naš Drago - i sve nam se izmiješalo u glavi, ne možeš odmah shvatiti. Poginuo je na motoru u prometnoj nesreći, ne svojom krivnjom.

Malo kojem čovjeku bi njegovo ime bolje pristajalo. Odličan veslač, svaka ekipa s njime ide dobro. Uvijek poboljšanje. Svi su željeli s njime veslati. Na svjetskom veteranskom u Zagrebu trebali smo s njime veslati 4-, Boro, Toni i ja. U Munchenu smo prošle godine bili prvi na Europskom FISA masters. Lani je došao u London veslati s nama u osmercu na Head of the River. Koliko puta je potegnuo iz Njemačke samo radi neke regatice. Koliko sam puta gledao u njegova leđa dok je predano i znalački ubrzavao svaki brod u kojem je veslao. Jedan je od onih ljudi kojima se možeš samo veseliti kad ih vidiš i biti sretan što ih poznaješ.  Naprosto je zračio toplinom, mirom i dobrotom.

Kao sposoban čovjek, u svom poslu inženjera strojarstva u Njemačkoj je dogurao do direktora u firmi Deutz Fahr, gdje je bio izuzetno cijenjen zbog velikog radnog kapaciteta, orgniziranosti, pouzdanosti i poštenja. A počeo je iz izbjeglištva u Garmisch Partenkirchenu, od čovjeka koji  čisti snijeg i sabija smeće na što manji volumen. Ali, kako mu ništa nije teško ili ispod časti, i to je radio nevjerojatno dobro, na čuđenje i divljenje poslodavaca. I u to je vrijeme veslao na jezeru u Garmishu s Borom i donosio medalje sa svjetskih prvenstava. Uvijek onako čvrst, pametan, pouzdan i pribran ... Bio je 1959 godište. On i Melita, veslačica iz Vukovara, imaju dvoje djece Sabinu i Ivana. Žive u Njemačkoj od rata. Osim što je veslao kad god bi mogao, formu je održavao i vozeći bicikl i role po Njemačkoj prelazeći nebrojene kilometre i uživajući u ljepoti prirode. Volio je i motor, znao ga je voziti i pazio je na sigurnost ...

Teško mi je to shvatiti. Sve mi se čini da ću opet osjetiti njegov čvrsti stisak ruke i dragi smješak na licu kod ponovnog susreta.

Rade