Povijest

Branko VULETIĆ: O veslačima «Mladosti» i «Zlatnoj pirueti» - sjećanje na inž. Radovana Lipovšćaka

29. veljače 2012.

Inž. Radovan Lipovšćak jedan je od utemeljitelja «Zlatne piruete», natjecanja u umjetničkom klizanju u Zagrebu. Inž. Lipovšćak ostavio je traga i u veslačkom sportu: aktivno je veslao u VK Gusaru i kasnije u AVK Mladosti, gdje je dugo godina bio i tajnik kluba. Ovo je sjećanje o tome kako se dogodilo da inž. Lipovšćak napusti veslanje i vrati se sportu iz svoje mladosti – umjetničkom klizanju.


!958. godine uprava AVK Mladosti obećala je veslačima četverca s kormilarom (Vuletić, Plašćar, Ivanković, Čupin i kormilar Butković) te dvojcu bez kormilara (Šimunović, Konečny) da će nakon troboja Njemačka, Austrija, Jugoslavija i međunarodne regate na Bledu otići na međunarodnu regatu u Vichyju u Francuskoj. To je za sve nas bio veliki događaj jer se u ono vrijeme nije moglo lako otići u inozemstvo: privatni odlasci bili su gotovo nemogući, pa smo se jedino mogli nadati da ćemo inozemstvo vidjeti preko sportskih aktivnosti. Ja sam se posebno veselio odlasku u Francusku jer sam studirao francuski i u nekoliko sam navrata bezuspješno tražio izlaznu vizu ta Francusku. Ipak, odlazak u Francusku je otkazan. Ujutro, neposredno prije međunarodne regate na Bledu, pozvao nas je predsjednik kluba i obavijestio nas je da u Francusku nećemo ići jer su financijski uvjeti nepovoljni za klub. To nas je iznenadilo, jer su u to vrijeme financijski uvjeti za međunarodne regate bili standardni i poznati: organizator je plaćao put od svoje granice do mjesta održavanja regate i tri dana boravka, a sudionici su plaćali put do granice. Takve su uvjete ponudili i organizatori regate u Vichyju. I onda je netko u klubu izračunao da je to preveliki trošak jer su valjda shvatili da je francuska granica daleko. Naime, uobičajeno odredište za međunarodne nastupe naših veslača bila je regata u Leccu u Italiji, što je iziskivalo mnogo manje troškove.

Kada nam je predsjednik kluba priopćio da ne idemo u Francusku, bili smo nezadovoljni, osjećali smo se čak i prevarenima; svi su uvjeti odlaska bili unaprijed poznati, i mislili smo da nam uprava uopće nije trebala obećavati odlazak u Vichy, jer su znali da se to neće ostvariti. I tada smo odlučili da u znak protesta na međunarodnoj regati poslijepodne ne nastupimo u plavim klupskim majicama s natpisom Mladost, već u običnim bijelim majicama. Ovaj, iz današnje perspektive, posve nedužan protest izazvao je brojne reakcije. U onim se vremenima nije smjelo protestirati, pa ni na ovakav način. Jedan je član uprave kluba došao na start i s obale nam naredio da obučemo klupske majice koje je on donio. Kada smo to odbili, pokušao nam je onemogućiti sudjelovanje u utrci, vičući starteru da Mladost odustaje od trke. U tome nije uspio, i utrka se održala. Svađa s upravom i neizvjesnost sudjelovanja učinili su svoje: u utrku smo krenuli veoma nervozno i loše smo završili. Pobjednici su bili veslači ruskog četverca, druga je bila momčad Savice iz Ljubljane, a mi smo bili treći. Odjeci ove utrke bili su zanimljivi: o bijelim majicama pisale su čak i sportske novine; novinari nisu s nama razgovarali, ali to im nije smetalo da nas proglase krivima i zatraže naše kažnjavanje, jer to su bila vremena kada je društvena hijerarhija odlučivala tko je u pravu. Čak su nam neki članovi uprave prigovarali što smo pred tako važan nastup uopće išli na razgovore s predsjednikom kluba; kao da smo mi njega pozvali, a ne on nas. Sportski epilog i odabir momčadi koja će ići na europsko prvenstvo za nas su dobro završili, jer smo na državnom prvenstvu pobijedili ispred momčadi Savice i šibenske Krke. Međutim, nakon toga bili smo kažnjeni neodlaskom na međunarodnu regatu u Klagenfurtu.

Kako smo na međunarodnoj regati bili treći, bijele majice bi možda prošle i nezapaženo. Ali i dvojac bez kormilara (Šimunović, Konečny) također je nastupio u bijelim majicama i pobijedio. A članovi uprave bili su u čudu i u šoku: nisu znali treba li veslačima čestitati ili se praviti kao da je riječ o momčadi koja nema veze s AVK Mladosti. Jedino se Rade Lipovšćak probio kroz službeni protokol na splav i tamo s velikom radošću zagrlio i izljubio naše veslače čestitajući im na pobjedi. I to mu je vjerojatno bila greška.

Na godišnjoj skupštini kluba, koja se održavala u prostorima ASD Mladosti, na ulazu me dočekao Ivanković i rekao mi je da među veslačima prevladava mišljenje da bi se za predsjednika kluba trebao izabrati Rade Lipovšćak. U ono vrijeme pravih izbora zapravo i nije bilo: za članove upravnog odbora na listi je bilo upravo toliko kandidata koliko ih se i biralo, a među njima jedan je bio unaprijed određen i predložen na usvajanje kao predsjednik. Zato su kasnije neki govorili da to i nisu bili izbori, već samo glasovanje; takav način «biranja» nije bio samo u našem klubu, već u cijelome društvu. Ovakvim načinom biranja nije se moglo dogoditi da netko izvan predložene liste bude izabran u upravni odbor, a pogotovo ne za predsjednika. Ipak, raspoloženje da se izabere Rade Lipovšćak bilo je jako, a organizacija veslača jako dobra, pa se tako doista i dogodilo. I bilo je  to veliko iznenađenje! Ugodno za većinu prisutnih na godišnjoj skupštini, i krajnje neugodno za manjinu koja je sastavila izbornu listu. Uz veliki pljesak prisutnih Rade Lipovšćak zahvalio je na izboru i prihvatio mjesto predsjednika. I on sam bio je vidno iznenađen jer nije znao da su se veslači dogovorili da njega izaberu za predsjednika kluba. Rade je bio omiljen kod veslača: bio je jedan od nas.

Ali, na tome nije završilo. Možda bi inž. Lipovšćak i bio prihvatljiv tzv. političkim strukturama koje su djelovale u klubu da su ga one i predložile. Ovako, bio je to  njihov poraz pa se izabrani predsjednik morao smijeniti. Rade Lipovšćak bio je u iznimno teškoj situaciji, možda čak i optužen za subverzivno djelovanje, iako je njegov izbor bio spontan izraz volje većine članova kluba, a on sam u tome doista nije sudjelovao. Konačno, Rade Lipovšćak ne samo da je smijenjen s mjesta predsjednika kluba, nego je praktički i otjeran iz kluba.

I tako je Rade otišao u umjetničko klizanje. Postao je ugledni međunarodni sudac na klizačkim natjecanjima; kasnije je postao i vrhovni sudac, član međunarodnih klizačkih foruma, a na kraju i počasni član Međunarodnog klizačkog saveza (ISU); bio je među organizatorima svjetskog juniorskog prvenstva u umjetničkom klizanju u Zagrebu, a nezaobilazna je njegova uloga u organizaciji «Zlatne piruete», natjecanja u umjetničkom klizanju koje se već više od 40 godina održava u Zagrebu, kao dio trajne ostavštine inž. Radovana Lipovšćaka. «Zlatna pirueta» utemeljena je daleke 1966. godine i redovito se održava svake godine od njezina osnutka do danas s izuzetkom ratne 1991. godine. Za svoje zasluge u organizaciji Rade Lipovšćak proglašen je i počasnim predsjednikom «Zlatne piruete». Jasno je da je zagrebačko veslanje puno izgubilo odlaskom inž. Lipovšćaka; ali tragovi koje je ostavio u klizačkom sportu uvijek će nas podsjećati na velikog i dragog čovjeka i sportaša.

A meni će stalno ostati u sjećanju slika kako se Rade Lipovšćak probija kroz službeni protokol da bi s velikom i iskrenom radošću čestitao veslačima dvojca bez kormilara na pobjedi na međunarodnoj bledskoj regati 1958. 

Nastup u bijelim majicama na bledskoj regati i kasnija događanja u klubu pokazali su se kao suprotstavljanje sustavu. Tako da iz današnje perspektive mislim da smo jako dobro prošli. Naime, u ono je vrijeme svako, pa i najmanje suprotstavljanje bilo kojem obliku društvene hijerarhije lako dobivalo politička obilježja. A to je bilo opasno. Sjećam se nekih studentskih prosvjeda iz toga vremena zbog loše prehrane u studentskoj menzi i drakonskih represalija koje su iz toga slijedile. Sjećam se i jednog profesora Filozofskog fakulteta koji je tada rekao da studenti moraju znati da svaki javni oblik izražavanja nezadovoljstva nužno ima i političku dimenziju.

A AVK Mladost se i u teškim pedesetim godinama ponašao kao akademski klub: sve se odigralo unutar kluba i ovi izrazi nezadovoljstva nisu dobili političke dimenzije. I kada danas mislim o tadašnjim vremenima uvijek se sjećam akademskog ponašanja svih članova kluba, ne samo u opisanim događajima, već općenito. U ono se vrijeme nije moglo dogoditi da mladi veslači bez pozdrava prolaze pokraj starijih članova kluba. Nije se moglo dogoditi da uprava kluba šalje pisma ili pozive članovima, a da pri tome napiše samo ime bez akademskog zvanja. U ono je vrijeme klub cijenio svoje članove i bio je ponosan na njihova postignuća i značenje u društvu i izvan okvira veslačkog kluba. U ono je vrijeme klub doista bio i sportski i akademski.

 

Vezana galerija

ŠKOLA VESLANJA

Novi termini treninga - kliknite VIŠE

Više

Kalendar natjecanja u 2019. godini

Kalendar HVS-a i FISA-e.